Pet savjeta harvardskog psihologa za odgoj dobre djece

Dobri ljudi su oni koji pokazuju empatiju prema drugima, no nitko se ne rađa dobar ili zao i zato djecu treba učiti o empatiji prema drugima od malih nogu. Iako bismo pomislili da je to logičan potez svakog roditelja, jedna studija provedena na djeci došla je do zaključka da u stvari roditelji više pažnje posvećuju tome da njihova djeca postignu osjećaj sreće i zadovoljstva, nego da mare za brige, probleme i situacije drugih.


Zato, kako biste radili na empatiji i odgojili dobru djecu, možete primijeniti ovih pet strategija po preporuci harvardskog psihologa Richarda Weissbourda:

1. Neka briga za druge bude prioritet

Zašto?

Roditelji su skloni učiti djecu da su njihova vlastita sreća i postignuća prioritet, dok je briga za druge sporedna stvar. No djeca bi trebala naći ravnotežu između svojih i tuđih potreba – bilo da se radi o dodavanju lopte nekome drugom u ekipi umjesto svojatanja, do toga da se zauzmu za prijatelja kojeg netko maltretira.

Kako?

Djeca moraju čuti od roditelja da je vrlo važno mariti za druge. Put do toga je odgajati dijete po visokim etičkim principima od malih nogu – da obavlja svoja zaduženja, makar ga to ne činilo uvijek sretnim. Na primjer, prije nego vaše dijete napusti sportsku ekipu, grupu za učenje jezika ili neko prijateljstvo, podsjetite ga još jednom da razmisli o svojoj obavezi prema toj grupi i potaknite ga da riješi probleme, umjesto da odustane.

Pokušajte ovo

Umjesto da djetetu kažete

Najvažnije je da budeš sretan, radije recite – Najvažnije je da budeš obazriv prema drugima.

Pobrinite se da se vaša starija djeca odraslima uvijek obraćaju s poštovanjem, bez obzira koliko umorni, nervozni ili razdražljivi bili u tom trenutku.

Kada dolazite u kontakt s drugim odraslim osobama koje sudjeluju u životu vašeg djeteta, iskažite zanimanje za djetetovo ponašanje i uvijek se raspitajte kakvo je vaše dijete u grupi, razredu, vrtiću…

2. Omogućite djeci da vježbaju brižnost i zahvalnost

Zašto?

Djeca neće naučiti sama po sebi biti brižna, moraju to imati priliku naučiti i jednako tako naučiti biti zahvalna ljudima koji pozitivno utječu i sudjeluju u njihovim životima. Studije pokazuju da ljudi koji su naučeni biti zahvalni imaju veću tendenciju biti velikodušni, pomoći drugima, biti suosjećajni i skloni oprostiti.

Kako?

Jednako kao što se uči svirati neki instrument ili trenirati sport. Dnevnim ponavljanjem, kroz pospremanje u kući, pomaganje prijatelju oko zadaće ili nekim drugim zaduženjima, briga za druge postaje djeci prirodna stvar. Učenje brižnosti i zahvalnosti podrazumijeva jedino njihovo redovito prakticiranje.

Pokušajte ovo

Ne nagrađujte dijete za svaki čin pomoći jer bi im to trebalo biti prirodno, nagradite ih za nešto neočekivano i veliko.

Razgovarajte s djecom o činovima ljubaznosti i neljubaznosti koje vidite na televiziji ili o slučajevima pravde i nepravde kojima djeca prisustvuju.

Neka vam iskazivanje zahvalnosti bude dnevna rutina koju ćete uvijek i svugdje iskazivati – svim ljudima koji pridonose da vaš život bude takav kakav je.

3. Proširite krug djetetove brižnosti

Zašto?

Gotovo sva djeca brinu o malom krugu porodice ili bliskih prijatelja. Izazov roditelja je postići da djeca počnu brinuti i za ljude izvan tog kruga, na primejr novog učenika u razredu, nekoga ko se teže snalazi u svojoj okolini ili nekoga ko uopšte ne živi u njihovoj zemlji.

Kako?

Djeca trebaju naučiti zumirati i sagledati užu i širu sliku – kako ljudi u svom bliskom krugu, tako i onih izvan njega. Naučit će kako se osjećaju drugi, samo ako ih uspijete naučiti sagledati stvari iz tuđe perspektive te kako njihove odluke utječu na osjećaje drugih ljudi. Također, s obzirom kako je svijet u kojem živimo sve više šarolik, dobro je djecu učiti razumijevanju za pripadnike drugih vjera, kultura, boje kože i običaja.

Pokušajte ovo

Pobrinite se da vaša djeca budu ljubazna prema svima koje svakodnevno susrećete – od vozača u autobusu, do portira ili prodavačice u trgovini.

Ohrabrite djecu da se brinu za one koji su slabiji i ranjivi.

Iskoristite novinski članak ili reportažu na TV-u kako biste potaknuli dijete na razmišljanje o vršnjacima koji žive na drugom kraju svijeta.

4. Budite uzor i mentor

Zašto?

Djeca uče o etičkim vrlinama gledajući odrasle koje poštuju. Također, razvijaju etičke dileme sudjelujući u raspravama odraslih. Naprimjer, trebam li pozvati novog susjeda na kafu iako ga ostali susjedi baš ne vole?

Kako?

Ako ste uzor i mentor, znači da sa svojom djecom morate vježbati ljubaznost, iskrenost i brižnost. No, to ne znači biti savršen sve vrijeme, upravo suprotno, djeci trebamo pokazati da imamo mane i nedostatke. Također, trebate poštovati razmišljanje svoje djece i  uvijek saslušati njihove argumente i perspektivu.

Pokušajte ovo

Uključite se u rad zajednice ili neki humanitarni projekt barem jednom mjesečno i to zajedno s vašim djetetom. Darujte odjeću, hranu, volontirajte.

Dajte djetetu neku etičku dilemu te potom raspravljajte o njegovim izboru i argumentima.

5. Vodite djecu u rješavanju negativnih osjećaja

Zašto?

Često je mogućnost brige za druge zamagljena negativnim osjećajima poput ljutnje, straha ili zavisti.

Kako?

Treba učiti djecu da je u redu imati svakakve vrste osjećaja, ali da nisu svi osjećaji dobri u rješavanju nekih problema. Djeca trebaju našu pomoć kako bi naučila nositi se sa osjećajima na produktivan način.

Pokušajte ovo

Učite vašu djecu kako da se smire u stresnim situacijama, da udahnu duboko kroz nos, ispušu zrak kroz usta i broje do pet. Vježbajte u mirnim situacijama, da biste ih pripremili na stresne. U stresnim situacijama, podsjetite dijete kako treba reagovati, pa s vremenom negativne emocije neće biti problem.

(Djecjaposla.com)