Pet pogrešaka koje čine roditelji kad s djecom razgovaraju o pubertetu

Pogledajte pet uobičajenih pogrešaka koje čine roditelji tinejdžera.


Foto: Envato
Foto: Envato

 – Kada uđu u pubertet, djeca se suočavaju s dramatičnim promjenama, od tjelesnih promjena, psihičkih do toga kako doživljavaju socijalno okruženje. Mnogima je to itekako stresno razdoblje, izjavila je za HuffPost.com Hina Talib, pedijatrica u Children's Hospital u Montefioreu.

Talib, koja se specijalizirala za adolescentsku medicinu, a vodi i vrlo čitan Instagram profil posvećen zdravlju tinejdžera, smatra kako bi upravo roditelji u toj tranziciji trebali odigrati presudnu ulogu.

 – Kome će se djeca obratiti kako bi se pripremila za tu veliku životnu promjenu, ako ne svojim roditeljima koji su im najbliži i mogu im dati savjet i podršku, rekla je.

Izdvojila je pet uobičajenih pogrešaka koje čine roditelji tinejdžera.

1. Čekamo da dijete uđe u pubertet kako bismo s njim razgovarali o pubertetu

Većina roditelja podcjenjuje svoju ulogu u pripremi djece za pubertet i adolescenciju. Velikim dijelom i zato što je mnogim roditeljima takav razgovor vrlo neugodan pa ga izbjegavaju.

 – No ključ je upravo u dobroj pripremi, upozorila je Talib. Istaknula je kako se s problemima koje nosi to razdoblje djeca počinju suočavati puno ranije nego što to roditelji uopće prepoznaju. Na primjer, statistike pokazuju kako mnoga djeca počinju eksperimentirati alkoholom, pa čak i drogama, već u dobi od 9, 10 godina.

Što učiniti? Odgovor je jednostavan.

 – Počnite s djecom o pubertetu razgovarati puno prije nego što uđu u to razdoblje, savjetovala je Talib. O tome koji je pravi tajming nema jasnih uputa, no svakako bi bilo dobro da razgovore o pubertetu započnete nekoliko godina prije puberteta.

 – Već u dobi od 5 ili 6 godina djeca mogu razumjeti da se njihova tijela mijenjaju i koje se promjene događaju u tijelu, rekla je Talib. Smatra da je upravo ta dob odlično razdoblje za postavljanje temelja za razumijevanje promjena koje će se dogoditi u psiho-fizičkom razvoju djeteta tokom puberteta, pišu Roditelji.hr.

 – Naša je dužnost kao roditelja podučiti djecu anatomiji tijela i nazivima svih organa, izjavila je Vanessa Bennett, utemeljiteljica Dynamo Girl programa za osnaživanje djevojčica.

Dodala je kako za to postoji više razloga, ali najvažniji je taj da su djeca s kojima su roditelji na vrijeme počeli razgovarati o seksualnosti i spolnom zdravlju manje podložna seksualnom zlostavljanju, što su potvrdila i istraživanja.

2. Mislimo da je drugim roditeljima lakše voditi takav razgovor nego što je nama

Roditelji ponekad odugovlače s razgovorom o pubertetu, spolnosti i svemu ostalome što nosi pubertet samo zato što im je neugodno voditi s djecom takav razgovor. To se naročito događa ako sami takav razgovor nisu vodili sa svojim roditeljima.

No čekati pravi trenutak za razgovor velika je pogreška. Možda vam nikada neće biti dovoljno ugodno započeti razgovor na tu temu, upozoravaju stručnjaci.

 – Vodite računa o tome da izbjegavanje otvorenih razgovora s djecom o seksualnosti tu temu može pretvoriti u tabu, upozorila je Bennett koja roditelje uvijek podsjeća na tvrdnju Freda Rogersa koji je rekao da je rješivo samo ono o čemu smo u stanju razgovarati.

Prihvatite činjenicu da je ovakva vrsta razgovora škakljiva ne samo vama nego i vašoj djeci. I da ste zajedno u tome.

 – Pokažite samopouzdanje, pokušajte ostati mirni, čak i ako osjećate tremu. Glumite da je tema puberteta za vas nešto posve obično i svakodnevno, savjetovala je Talib.

3. Djecu opterećujemo s previše informacija.

Budući da im je ova vrsta razgovora neugodna, neki roditelji misle da se trebaju ‘naoružati’ s puno informacija.

 – Veliki je izazov za roditelje, pa i za mene, pružiti djeci sve relevantne informacije o ovoj temi. Iz tog se razloga neki roditelji ‘napune’ s previše informacija pa razgovor s djetetom pretvore u cijelo predavanje, upozorila je Bennett.

Roditeljima je savjetovala da, umjesto toga, razgovor počnu pitanjima.

 – Ako, na primjer, s djetetom želite razgovarati o masturbaciji, možete mu reći nešto u stilu: ´Hej, pitam se jesi li kada čuo za riječ masturbacija?´

Ako je odgovor potvrdan, sljedeće pitanje može biti: ‘Ok, a što znaš o tome?”, savjetovala je Bennett.

Cilj je otkriti što vaše dijete misli da zna, i u konačnici otvoriti vrata za buduće razgovore. Također, nemojte se stidjeti priznati djetetu da ne znate odgovore na sva njegova pitanja. Recite mu da to možete istražiti zajedno ili da ćete vi istražiti pa ćete mu prenijeti što ste doznali.

 – Koristite resurse koji su vam dostupni. Ako vidite nešto zanimljivo na televiziji, iskoristite to kako biste potaknuli razgovor. Možete, dakako, svome djetetu pročitati i neko zanimljivo poglavlje iz knjige o pubertetu ili ga zainteresirati da samo pročita knjigu, preporučila je Talib.

4.Ne priznajemo da se adolescencija promijenila od vremena kad smo mi bili u pubertetu (uključujući odnos prema pornografiji)

Roditelji se u razgovorima s djecom ponekad pozivaju na vlastita adolescentska iskustva. Prepričavanje vaših anegdota zaista može biti od pomoći kod upoznavanja djeteta s adolescencijom, no nekad ova dobra namjera može prijeći u pretjerivanje.

 – Društvene mreže i rasprostranjenost pornografije na internetu potpuno su promijenili kontekst u kojem odrastaju današnji preadolescenti i tinejdžeri, upozorila je Bennett i dodala da djeca danas ulaze u pubertet puno ranije nego što je to prije bio slučaj.

Kao prvi korak, Bennett savjetuje da prihvatite činjenicu da su se stvari od vaše adolescencije do danas značajno promijenile. Potrudite se da vaši porodični razgovori o adolescenciji i pubertetu uzmu u obzir novu stvarnost u kojoj živimo, i u kojoj odrastaju djeca, i zato ne izbjegavajte vruće teme kao što je to, na primjer, pornografija.

Naime, stručnjaci upozoravaju da je gotovo neizbježno da će vaše dijete u nekom trenutku odrastanja biti izloženo pornografskim sadržajima. Neka istraživanja u Americi pokazuju da je čak jedna trećina djece u dobi između 11 i 14 godina vidjela neki porno sadržaj na mobitelu.

 – Najvažnije je da u tim razgovorima nema osuđivanja, rekla je Bennett koja i sama zna da to nije uvijek lako provesti u djelo.

 – No, ne brinite. Čak i ako izgubite cool pozu, ne zaboravite da se uvijek možete korigirati. Na kraju, kod teme kao što je ova svi možemo malo ‘zaribati”, rekla je.

5. Previdimo činjenicu koliko su djeca opterećena tjelesnim izgledom

Roditelji koji otvoreno pričaju s djecom o fiziologiji ljudskog tijela u pubertetu ponekad zaborave na emocionalnu stranu ove teme. Konkretno, mogu zaboraviti razgovarati s djecom o tome kako ona vide svoje tijelo.

 – Kad djeca ulaze u pubertet, osjećaju se nesigurno u pogledu izgleda, što je posve normalno u razvojnom smislu, rekla je Talib. Roditeljima je savjetovala da otvoreno razgovaraju s djecom o njihovoj slici svog tijela.

 – Zaista je korisno dati tinejdžerima do znanja da se njihovo tijelo može mijenjati različitim tempom od tijela njihovih prijatelja i da je to normalno, dodala je Talib.

Prirodno je da se djeca upoređuju s drugim ljudima. No zato ste tu vi da, na temelju relevantnih informacija pomognete svom djetetu da razvije zdravu sliku o vlastitu tijelu.


Sviđa ti se objava? Podijeli je sa prijateljima!