• 28.11.2020.

Pet koraka za učenje djeteta lijepom ponašanju i odgovornosti

Lijepom ponašanju dijete ćete najlakše podučiti svojim primjerom…

 Pet koraka za učenje djeteta lijepom ponašanju i odgovornosti

Niti jedno dijete se neće roditi lijepo odgojeno sa usvojenim pravilima ponašanja, pišu djecjaposla.com.

Na tome treba raditi, jer su odgoj, lijepe manire i odgovornost vještine za čije je savladavanje potrebno određeno vrijeme i rad.

 1. Porodica kao primjer

Važno je krenuti od čvrste podloge, a to je sama vaša porodica Želite li da vaša djeca cijene vas, druge ljude, rad i trud te da pokazuju ljubaznost i poštovanje, ona to ponašanje trebaju vidjeti kod svojih roditelja. Vi ste najbolji modeli za učenje.

 2. Dajte im do znanja da su bitni

Zapitajte se, znaju li svi članovi vaše porodice da su cijenjeni i važni u toj maloj zajednici? Djeca trebaju biti svjesna koliko vi doprinosite, ali i da se njihov doprinos cijeni i da on nije nevažan s obzirom na vaš. Morate im pokazati kakvu važnu ulogu oni zauzimaju u porodici jer svako se bolje osjeća znajući da je dio zajednice koja treba i njega za opstanak.

3. Povjerenje je ključ

Ako želite odgovornu djecu, važno je da u vašoj porodici vlada atmosfera povjerenja i sigurnosti. Pokažite djeci da su iskrenost i integritet nešto što je u vašoj zajednici važno i što ćete cijeniti, ali potrudite se biti i iskreni te dosljedni i u svom ponašanju prema djeci.

4. Trebaju postojati pravila

Svaka porodica ima svoja pravila i očekuje se da ih članovi porodice slijede i poštuju. Kršenje pravila svakako treba imati svoje posljedice koje moraju biti pravedne i dosljedne. Pritom djeci treba znati iskomunicirati očekivanja i smjernice kojima želite da se vode. U slučaju problema, roditelj bi svakako trebao intervenisati i pokušati pomoći djetetu te problem riješiti na miran i logičan način. Tako će kod djece potaknuti osjećaj poštovanja, ali razviti će se i povjerenje koje je ključno za dobar i povezujući odgoj.

5. Zajedničko vrijeme

Djeca trebaju prijatelje, kao i odrasli, svako treba vrijeme za sebe, ali nužno da porodica provodi i određeno vrijeme zajedno. Djeca se tako uče prihvatljivoj ljudskoj interakciji, komunikaciji, uče što je poželjno, a šta ne. Najbolje vrijeme za to je neki porodični obrok poput večere kada se mogu razmijeniti sva dnevna iskustva i ispričati svi doživljaji.