Kao roditelji možda ne bismo trebali, ali nerijetko propitujemo i komentiramo tuđe odgojne metode.
– “Mi to ne bismo tako” ili naravno, “mi bismo tu napravili bolje”.
Odgoj je vrlo subjektivna tema i teško je reći što je dobro, a što ne. No, što ako je riječ o psovanju? Ima li tu pregovora? Je li ikada u redu da dijete koristi ružne riječi koje nije lijepo čuti niti iz usta odrasle osobe?
Jedna mama smatra da je to sasvim u redu i, nazovimo ih tako, prostote u njezinoj kući nisu zabranjene. Ona zna da to nije baš konvencionalan način odgoja, no smatra da je roditeljstvo samo po sebi dovoljno izazovno da nema potrebe doživjeti srčani udar ako dijete kaže nešto poput: “u p…m…”, pišu Djecjaposla.com.
Također, Alissa Peters zna da to nije nešto uobičajeno i kaže da se već susrela sa začuđujućim pogledima prijatelja i obitelji.
– Da, moje dijete smije psovati koliko želi i kad želi u našoj kući. Nema mrkih pogleda, kazni niti nekih drugih posljedica, objasnila je Alissa.
Sama ne psuje toliko, no njezin suprug je druga priča. Prostote su dio njegovog svakodnevnog rječnika. Ukorijenile su se tamo i ne idu nigdje, pa zato oca i majku ne čudi previše što je i njihova kći pokupila riječi ili dvije.
– Bilo bi licemjerno od nas tražiti je da pazi na rječnik kad niti mi sami to nismo sposobni, ne mislite tako, zapitala je Alissa u svom tekstu objavljenom na portalu CafeMom.
Psovke su zdrave, pročitala je u jednoj knjizi i u stvari pomažu osobi, u ovom slučaju njezinoj kćeri da se izrazi. Uče je i tome da imaju određenu snagu, poruku, da nose posljedice i da na svijetu nije sve ružičasto, nije sve “molim”, “oprosti” i “hvala najljepša”.
– Često me pitaju brinem li se hoće li moja kći psovati u javnosti. I odgovor je ne, ne bojim se. Psovke su danas dio našeg standardnog jezika i ne znam zašto ljudi tako panično bježe od njih. Zar to što će moja kći opsovati govori da sam ja loša majka? To se ne bi trebalo odražavati na moje roditeljstvo, smatra Alissa poručivši da je dosta posramljivanja roditelja čijoj djeci iz usta izađe pokoja “bomba”.
Naravno da većina roditelja ne želi da njihovo dijete koristi ružne riječi. Možda je ova taktika i dobra iz razloga što djeci nije zanimljivo ono što im nije “zabranjeno”, a sve što im se brani budi njihovu maštu i znatiželju.
Kakva su vaša iskustva?