Dovoljno je pročitati bilo koje dnevne novine ili pogledati vijesti i moguće je primijetiti desetine tekstova u kojima je riječ o obespravljenosti po najrazličitijim osnovama. Posebno se ističe obespravljenost djece sa posebnim potrebama čija su prava na redovno i neometano školovanje zanemarena. O kršenju ljudskih prava povratničke djece i djece iz manjinskih etničkih skupinama se gotovo još uvijek šapatom govori iako su njihova prava, prije svega na ono koje se odnosi na upotrebu maternjeg jezika u redovnoj nastavi, posve zanemarena, navodi se u saopštenju Centra za kulturu dijaloga.
Uz sva navedena kršenja ljudskih prava još pogubnije je ignoriranje kršenja ljudskih prava drugih i drugačijih. Ono što srednjoškolci ističu jeste da se u javnosti nalazi i opravdanje za takve postupke što je nedopustivo za jednu pluralnu demokratsku zajednicu kakva je BiH. U državi u kojoj su od ratnih godina do danas govor mržnje, huškački jezik i jezik ulice standard komuniciranja, kršenje ljudskih prava je poprimilo i novu, veoma zabrinjavajuću dimenziju u još jednoj stvarnosti osim svakodnevne. To su virtualna stvarnost i društvene mreže. Mladi ljudi ponajviše, ali i njihovi roditelji, odgajatelji, političari i ostali akteri javne i opće društvene scene u BiH, vrijeme na društvenim mrežama provode i tako zapravo participiraju u otvorenom kršenju ljudskih prava svojih neistomišljenika. Internetski prostor je još uvijek siva zona u kojoj je moguće sasvim slobodno i bez ikakve odgovornosti ugrožavati druge i drugačije. I ne samo ugrožavati nego i stjecati društvenu popularnost zbog toga. S druge strane, mediji podupiru društvene rascjepe glorificirajući izvjesne skupine čak i kada je posrijedi jasno kršenje ljudskih prava jer se članovi tih skupina nalaze na pravoj strani. Zbog česte pristranosti, posebno u informativnim emisijama, utječe se na građane da razviju predrasude prema drugima, a opće je mjesto da predrasude dovode do kršenja ljudskih prava i, s tim u vezi, i do diskriminacije, dodaje se u saopštenju.
Zbog svega ovoga je vrlo važno dati mladima priliku da samostalno prepoznaju slučajeve kršenja ljudskih prava i da se sa svojim vršnjacima bore za ljudska prava svih građana BiH podjednako. Obaveza je javnosti pružiti mladima šansu da izgrade mostove povjerenja i sruše zidove napravljene od predrasuda i netolerancije, dodaje CKD.
(STUDOMAT.ba)