Završeni su upisi u prve razrede osnovnih škola na području Srednjobosanskog kantona. Iako se rezultati još zbrajaju, i ovogodišnji trend smanjenja broja učenika, koji će evidentno biti manji od prošlogodišnjih 1.900, pokazuje razmjere demografske katastrofe koja je zahvatila i ovo područje. Blagi rast bilježe gradske škole većih sredina, dok je po broju prvačića u područnim školama jasno da manje općine i sela polako nestaju, piše Federalna.ba.
Osnovna škola Voljevac, udaljena oko desetak kilometara od Gornjeg Vakufa/Uskoplja, kojoj pripada 12 naseljenih mjesta, samo u posljednjih pet godina izgubila je gotovo polovinu svojih učenika.
– Nekad smo imali 319 učenika, sad smo spali na 160 u matičnoj školi. Područna škola nam je još veći problem. Prošle godine nam se nije upisalo nijedno dijete, kaže Fikreta Sušić, direktorica OŠ Voljevac.
Za razliku od prethodnih godina, kada je u prve razrede u ovoj školi prosječno bilo upisano oko 25 učenika, ovogodišnji upis pokazao je razmjere raseljavanja koje su slika gotovo svih ruralnih područja.
– Ove godine smo se strašno zaprepastili i šokirali kad smo pozvali na upis djece – da su se upisala samo četiri učenika. Odlaze trbuhom za kruhom. Najviše u posljednje vrijeme je otišlo te mlađe populacije, Austrija, Njemačka, Slovenija…, govori direktorica Sušić.
Blagi porast upisanih bilježe u travničkim gradskim školama, no zbog stalnog iseljavanja, ukupan broj učenika u 80 osnovnih i srednjih škola posljednjih desetek godina gotovo je prepolovljen i sveden je na manje od 25 hiljada. Pokazuje to i primjer Katoličkog školskog centra, koji od svog osnivanja, prije 25 godina, nikad nije brojao manje učenika.
– 35 do 40 posto je manje učenika nego što smo imali možda ne na samom početku, nego prije nekih 10-15 godina, kaže Anto Rajić, direktor Osnovne škole KŠC-a Petar Barbarić.
Podatak da na ovom području jedan prosvjetni radnik dođe na manje od osmero djece – najjasnija su slika stanja u kantonu. A kada bi se poštivali pedagoški standardi, oko 300 radnih mjesta i veliki broj škola bi bio ugašen, tvrde u resornom ministarstvu.
– Kad škola ostane bez učenika, tu nema neke druge pomoći. Bit će tu i spajanja škola, bit će poteza te vrste, ali ćemo se isto tako potruditi da zadržimo što više radnih mjesta, poručuje ministar obrazovanja, nauke, kulture, sporta i mladih Bojan Domić (HDZ BiH).
Slično stanje je i u srednjem obrazovanju koje ne oslikava potrebe tržišta rada, jer učenici i dalje biraju zanimanja interesantna zemljama Zapada, najčešće medicinske škole, koje vlast otvara gotovo u svakom gradu.
– Najviše na tržištu rada se traže upravo te strukovne škole – da se traže majstori, da se traže radnici u građevinarstvu, trgovini, metalnoj industriji. A mi nemamo želje za upis u ta zanimanja, ističe ministar Domić.
I dok se gotovo polovina kantonalnog budžeta izdvaja za ovu oblast, ovdje se i dalje nastavlja praksa obrazovanja o kome više odlučuje politika nego struka. Jer kako drugačije objasniti primjere škola sa po tek jednim učenikom, razdvojenim na dva jezika i dva nastavna plana i programa. Posljedice već osjećamo.