Iako je nađena tek jedna kost noge te ptice visoke dva metra i teške preko 150 kg, naučnici su uporedbom navedenog fosila s prethodno prikupljenim materijalnim ostacima iz drugih dijelova svijeta utvrdili kako je uistinu riječ o Gastornisu. Fosil je otkriven 70-ih godina 20. stoljeća na otoku Ellesmere, smještenom unutar arktičkog kruga, no sve do sada nisu vršene detaljne analize navedenoga.

Foto: Marlin Peterson / University of Colorado
Foto: Marlin Peterson / University of Colorado

Osim na području arktičkog kruga, ostaci Gastornisa pronađeni su i u Evropi i Aziji, a valja spomenuti kako su ostaci slične ptice otkriveni i u Sjevernoj Americi, na području američke savezne države Wyoming.

– Znali smo kako tamo gore postoji nekoliko fosila tih ptica, no istovremeno smo bili svjesni da su uistinu rijetki, izjavila je prof. Jaelyn Eberle, izvanredna profesorica geologije pri University of Colorado.

Budući da je prije 53 milijuna godina okoliš na otoku Ellesmere bio sličniji današnjim močvarama čempresa na jugoistoku SAD-a, negoli arktičkoj ledenoj pustoši kakav je otok danas, bilo je to idealno mjesto za razvoj bogate flore i faune, koja je uključivala kornjače, aligatore, primate, tapire, pa čak i pretke nilskih konja.

Iako se isprva smatralo kako je Gastornis bio opak mesožder, sličan grabežljivicama iz porodice Phorusrhacidae, novija istraživanja su potvrdila kako je dotični ipak bio biljojed, a divovski mu je kljun služio za kidanje lišća i razbijanje oraha, sjemenki i tvrdog voća.

Osim Gasstornisa, na otoku je pronađen fosil još jedne ptice iz razdoblja ranog eocena, koja je po svojim karakteristikama bila svojevrsni križanac patke, guske i labuda, no s dugim nogama, sličnim onima kod plamenca ili rode. Iako je na otoku pronađena tek jedna ramena kost dotične vrste, klasificirane pod imenom Presbyornis, naučnici su uporedbom s nalazima iz drugih dijelova svijeta uspjeli utvrditi kako je uistinu riječ o navedenoj vrsti.

Presbyornis-720x868

Pritom nije poznato je li Presbyornis bio stalni stanovnik Ellesmerea, ili se je selio u južne krajeve, baš kao što to i danas rade ptice selice, a kako bi izbjegle hladne zime, koje su i u doba eocena bile relativno jake na otoku.
Naučnici su u studiji istakli kako dotična ima implikacije i na trenutno zagrijavanje Arktika, a uslijed procesa izazvanih efektom staklenika.

Vječni arktički led, koji je postojao hiljadama godina, polako nestaje. Ne želim reći kako će se u skoroj budućnosti na otok Ellesmere vratiti aligatori i divovske kornjače. Međutim, iz onoga što znamo o prošlim razdobljima zatopljenja na Arktiku možemo zaključiti šta nas čeka u budućnosti kad su u pitanju promjene u biljnom i životinjskom svijetu tog područja, zaključila je prof. Eberle.

(Znanost.geek.hr)