• 28.11.2020.

Mucanje ili prolazna faza netečnosti? Saznajte razliku kako bi na vrijeme potražili pomoć

Mucanje najčešće započinje tokom intenzivnog govorno jezičnog razvoja djece, ali kada se treba zabrinuti?

 Mucanje ili prolazna faza netečnosti? Saznajte razliku kako bi na vrijeme potražili pomoć

Ponekada je teško razlikovati normalnu razvojnu netečnost i mucanje, a kako roditelji ipak mogu uočiti kada treba reagirati, a kada ne, u svom blogu (Martinin blog) opisala je logopedica Martina Starčević Perica, prenosi djecjaposla.com.

Između 18 mjeseci i sedme godine života djeca usvajaju veliki broj novih riječi, počinju koristiti složenije jezične strukture, a ubrzava se i tempo govora. S druge strane, govorno-motorički sistem još uvijek nije dovoljno razvijen pa se u toj dobi najčešće javljaju normalne razvojne netečnosti, ali i prvi simptomi mucanja.

U govoru djece predškolske dobi često se javljaju netečnosti. Prema nekim istraživanjima čak se u 80 % djece predškolske dobi povremeno, tokom razvoja, javljaju netečnosti u govoru. Ipak, određena količina i oblik netečnosti govora smatraju se razvojnim, a to je upravo jedan od razloga zašto se termini netečnosti i mucanje ne smiju izjednačiti.

Definirajući mucanje važno je naglasiti da je riječ o komunikacijskom poremećaju koji je obilježen prekidima u normalnoj tečnosti govora i najčešće započinje tokom intenzivnog govorno jezičnog razvoja djece.

Kada govorimo o mucanju i njegovim karakteristikama razlikujemo primarna i sekundarna obilježja ove govorne poteškoće. Najčešća primarna obilježja su ponavljanje glasova, slogova, riječi ili fraza, produžavanje glasova, umetanje glasova, dodavanje pauza unutar riječi i sl. Sekundarna obilježja posljedica su primarnih obilježja mucanja tj. javljaju se kao reakcija na njih, a to su izbjegavanje kontakta očima, treptanja, tikovi i sl.

Normalna razvojna netečnost

Govor djece predškolske dobi često je obilježen prekidima u govoru koji mogu biti u obliku ponavljanja glasova, slogova ili riječi (većinom na početku rečenice) ili u obliku umetanja riječi (djeca najčešće umeću riječi “uh”, “ um”).

Netečnosti se javljaju otprilike jednom u svakih desetak rečenica, a broj ponavljanja nije jako veliki (većinom oko 1 -2 ponavljanja ). Netečnosti u govoru najčešće se javljaju kada su djeca uzbuđena ili uznemirena pa nešto žele brzo ispričati ili kada su umorni. Djeca opisanih poteškoća većinom nisu svjesna.

Ako ovako opisane netečnosti nisu konstantno prisutne u dječjem govoru tj. ukoliko postoje periodi i tečnog govora najčešće se radi o normalnim netečnostima koje sazrijevanjem i jačanjem govorno-jezičnih vještina djece spontano nestaju.

Blago mucanje

Tokom razdoblja naglog govorno-jezičnog razvoja mogu se javiti i prvi simptomi mucanja. Početno, blago mucanje obilježeno je:

  • prekidima u govoru koji mogu biti u obliku ponavljana glasova, slogova ili riječi pri čemu se navedena ponavljanja javljaju više od dva puta (o-o-o- o-oblak). Što je broj ponavljanja u govoru veći, veći je i rizik za razvoj mucanja.
  • produljivanjima glasova (aaaauto)
  • periodi tečnog govora su rjeđi tj. netečnosti u govoru javljaju se redovno
  • dijete može osjećati nelagodu zbog problema u govoru

Razvijeno mucanje

Ovaj oblik mucanja često se javlja kod djece koja su duži vremenski period blaže mucala. Ponekada se razvijeno mucanje može javiti naglo tj. periodi prethodnog blažeg mucanja nisu bili prisutni. Glavna obilježja razvijenog mucanja su:

  • mišićne tenzije – na mišićima (većinom na mišićima lica) često se mogu uočiti mišićne tenzije tj. napetosti mišića. Kod neke djece razvoj mišićnih tenzija je brz, ali ipak kod većine djece mišićne tenzije u govoru javljaju se i razvijaju postepeno. Jedan od ranih znakova mišićnih tenzija je podizanje visine glasa tokom ponavljanja glasova, slogova, riječi ili fraza što može dovesti i do “blokada ” u govoru tj. do prekida prolaska zračne struje.
  • javlja se strah od govora i izbjegavanje govornih situacija
  • periodi tečnog govora su rijetki, netečnosti su prisutne često (gotovo u svakoj rečenici)
  • uočljiva su sekundarna ponašanja (tikovi, izbjegavanje kontakta očima…)

Ako kod djece uočite opisane poteškoće najbolje je potražiti stručnu pomoć logopeda.