Lijepi maniri koje bi djeca trebala učiti od najranije dobi

Obrasce lijepog ponašanja usvajamo od najranije dobi. Stoga nije u krivu ona, nama dobro poznata izreka da je nečije ponašanje odraz njegovog kućnog odgoja.


Bess-Hamiti / Pixabay

Dijete od najranije dobi oponaša svoje roditelje i ostale bliske članove obitelji ili zajednice čiji su dio i oni sami. Ono ne zna da li je nešto pogrešno uradilo ili nekom rekao neku uvrjedu, ako je uradilo ono što rade ljudi oko njega, piše maligenijalci.com.

Stoga budite dobar primjer svom djetetu. Iz vlastitog primjera pokažite mu koji su lijepi maniri i razgovorom im objasnite što bi smjeli, a što ne napravite drugim ljudima. Nemojte samo reći „Ne možeš to i to raditi“, objasnite im zašto je nešto krivo, zašto bi se neki ljudi mogli uvrijediti i kako njegovo ponaša može utjecati na ljude oko njega.

Djeca jesu mala fizički, ali nisu nesposobna razumjeti, ako se mi sami dovoljno potrudimo im stvari objasniti.

S toga uzmite si malo vremena i neka i vaše dijete usvoji lijepe manire.

5 osnovnih manira koje bi djeca prvo trebala usvojiti su sljedeći:

Riječi molim i hvala

Riječ molim i hvala su osnove lijepih manira. Nekog lijepo zamoliti da ti nešto uradi, pomogne ili pruži, a potom mu se zahvaliti za njegovu gestu je stvar koju svatko može usvojiti u svakodnevnom ponašanju.

Djecu treba češće podsjećati da to urade, ali kad oni sami to budu usvojili, vjerujte biti će te ponosni na sebe i na njih.

Oprosti

Još jedna od riječi i osjećaja kojim dijete uči suosjećati s drugim ljudima. Naučite ih da se ispričaju odmah nakon što naprave nešto „krivo“ i da razumiju zašto su to uradili.

Ne trebate preuveličavati stvari, ali i ono kratko „Oprosti, nisam htio/htjela“ je dovoljno za početak.

Naučite ih ne prekidati druge

Još jedna od stvari kojim često možemo i sami posvjedočiti. Djeca nemaju baš strpljenja kad nešto žele reći i često upadaju drugim ljudima u riječ.

Nije lijepo ćuti usred razgovora vikanje sa strane MAMA MAMA MAMA ili pozivanje drugog imena, dok ta osoba vodi razgovor. Osim što je nekulturno, lagano naljuti osobu kojom se obraća i dijete se automatski uči da je ono što ono ima reći važnije od svega ostalog.

Naučite ga da pričeka dok osoba razgovara. Time ga učite da bude strpljivo i da poštuje ljude oko sebe.

Postoji jedan trik koji ljudi primjenjuju. Nauče svoje dijete da kad ima nešto da kaže, da dođe do mame i da je uhvati za ruku i time mami signalizira da ima nešto da kaže. Mama mu može stisnuti ruku u znak razumijevanja poruke i nakon što završi razgovor koji vodi, obratiti se djetetu.

Pospremiti za sobom

Oni jesu naša djeca i mi ih volimo najviše na svijetu, ali ne trebamo ih učiti da ćemo mi sve napraviti za njih.

Od najranijih doba učite ih da spremaju za sobom. Od kockica kojim se igraju, tanjura iz kojeg jedu, čarapa koje ostavljaju pored košare za rublje, do niza drugih sitnica koje mogu obaviti sami.

I vi to možete napraviti, ali činite djetetu, a i sebi pogrešnu stvar.

Kad im jednom uđe u naviku, bit će te sretni što odgajate samostalno, vrijedno i kulturno dijete.

Ljubav i zahvalnost

Naučite ih da naprave nešto lijepo za drugu osobu, bez da očekuju nešto za uzvrat. Često možemo ćuti rečenice „ako ja operem zubiće, što ću dobiti“ ili „ako budem dobar, što ćeš mi kupiti“ i različite druge varijacije rečenica nešto-za nešto.

Nije krivo nagraditi dijete, ali je krivo naučiti ga da uvijek mora dobiti nešto ako nešto lijepo uradi. Možda nije lako, ali na vama je da im razgovorom i primjerom pokažete da je lijepo činiti dobre stvari, pomagati u slušati roditelje. A rezultat su lijepi maniri, poštivanje i uvažavanje i njih samih.

Odgajajmo djecu da imaju lijepe manire. Možda će se mnogima činiti da u današnjem svijetu to nema svrhu, jer svijet nije uvijek lijepo, sigurno i pošteno mjesto.

Možda i nije, ali to nije razlog da naše dijete ne bude izuzetak i da ne nauči onu staru izreku „Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara“.

Naučite ih da budu jaki, sigurni u sebe, ali i da poštuju druge ljude i da suosjećaju. Nije lagano, ali vrijedno je našeg pokušaja.

(Školski.ba)