Kako smiriti ljuto dijete ako “nema razloga da se ljutiš” i slične bajke ne pomažu?

Rečenica “nema razloga da se ljutiš” i slične bajke, neće spriječiti “performans” srditog, impulsivnog djeteta. Ali, evo šta hoće.


Foto: Envato
Foto: Envato

Ljutnja može biti vrlo snažan, preplavljujući osjećaj. Kao i s ostalim neugodnim osjećajima poput frustracije, dosade, ljubomore, krivnje, srama… nije uvijek jednostavno s njom. I da budemo iskreni, ne samo djeci, već vrlo često i nama odraslima.

I da budemo baš potpuno iskreni, učenje i usavršavanje kako se nositi s tim neugodnim, intenzivnim, preplavljujućim osjećajima često je zadatak koji uvježbavamo – čitav život. Kako smiriti ljuto dijete ako sve što ste do sad pokušali, nije pomoglo…

Ovaj korisni tekst napisala je za portal Mamaklik.com Sanja Ivanušević Grgas, psiholog i voditeljica centra za terapiju igrom.

“Mamice, apsolutno si u pravu.”

Kada se dijete ljuti, sa željom da ga umirimo, da ga poučimo šta je ok, a šta ne, s najboljom namjerom i da ga u konačnici “dobro” odgojimo, najčešće mu pokušavamo objasniti zbog čega nema razloga da se ljuti, možda mu i objašnjavamo da se ne smije ljutiti.

I tada imamo situaciju ljutitog, vrlo emocionalnog djeteta i roditelja koji mu pokušava racionalno nešto objasniti.

Tada dijete prestane urlati, smireno se digne s poda i kaže:

 – Mamice, apsolutno si u pravu. To zvuči savršeno logično.

I vrati taj crveni autić na policu. U bajkama.

U realnoj historiji smirivanja nikad se nije dogodilo da se bilo koja osoba smiri nakon što joj kažemo:

 – Smiri se, nema razloga da se ljutiš.

Kad je dijete ljuto, pametni razgovori ne funkcionišu

I svima nam se dogodilo da u ljutnji kažemo i učinimo nešto za što smo kasnije i te kako svjesni da nije bila najpametnija stvar. Zbog čega je teško ostati logičan i razuman?

Zbog načina na koji se razvija i funkcioniše naš mozak kada nas preplave intenzivni osjećaji i tada nismo baš jako pametni. Na neki način, kao da ti dijelovi našeg mozga prestanu razgovarati.

Kod male djece to je još izraženije zbog sljedećih važnih stvari:

  • Nerazvijeni “racionalni” dijelovi mozga

Naime, kada gledamo kako je građen naš mozak, ugrubo ga možemo podijeliti u tri dijela. Dio koji je zadužen za osjećaje, a kojeg nazivamo amigdala, razvija se ranije od ovog “racionalnog” dijela mozga.

Taj “pametni” dio mozga, kojeg nazivamo prefrontalni neokorteks zadužen je za sve one vrlo pametne stvari koje možemo kao ljudi – racionalno i logičko razmišljanje, izražavanje riječima, planiranje ponašanja, samokontrolu… On je kod male djece tek u povojima i tek se razvija.

Šta mislite kada će se u potpunosti razviti?

Do pete? Osamnaeste? Ne.

Neokorteks je biološki u potpunosti razvijen tek sredinom dvadesetih godina.

  • Pristup dječjim osjećajima nije moguć riječima

Dakle, mala djeca tek usvajaju govor i dijelovi mozga zaduženi za povezivanje riječi s osjećajima su takođe nezreli.

  • Nerazvijena samokontrola

Bazično, samokontrola se odnosi na sposobnost da zaustavimo određen impuls, smislimo bolje ponašanje i provedemo ga. I to je vrlo složen zadatak.

Da bismo to mogli, “racionalni” i “emocionalni” mozak moraju moći dobro razgovarati, odnosno moraju biti dobro povezani. Oni kod male djece još nisu povezani.

Mogućnost zaustavljanja određenog impulsa, smišljanje boljeg rješenja i njegova provedba izuzetno je složen zadatak koji će djeca vježbati godinama, ako ne i cijeli život.

Dakle, ako pametni razgovori ne funkcionišu, šta onda funkcioniše?

Kada je dijete ljuto, znači da je njegov emocionalni dio mozga jako aktivan. Puno aktivniji od onog racionalnog i razumnog, koji se usto tek i razvija. Dakle, ključ je da porazgovaramo s tim emocionalnim dijelom mozga. A taj emocionalni dio mozga razumije jezik – osjećaja, dodira, tona glasa.

Kako smiriti ljuto dijete?

 1. Ne borite se protiv ljutnje – prihvatite je

O načinu na koji vidimo ljutnju zavisi način na koji ćemo joj pristupiti. Svi osjećaji su okej. Ljutnja je okej i govori nam važne stvari, o čemu sam pisala u prethodnom tekstu.

Ljutnja kao takva nije problematična, no problem može biti u ponašanju, tj. u načinima izražavanja osjećaja.

Dakle, cilj nije ukinuti ljutnju, jer to niti nije moguće, nego biti podrška djetetu kako da se s njom nosi i da je izrazi na način koji je prihvatljiv.

2. Povežite se s djetetom tako da opišete kako se osjeća

Na primjer: “Ljut si.”, “Ovo te sada jako naljutilo” ili “Uh, baš ljuti kada se toranj sruši.” Ukoliko je dijete jako uzrujano, trebaće više empatije i povezivanja i više vremena prije nego li nas može čuti.

Cilj je pokazati razumijevanje za djetetovu situaciju i prihvatiti osjećaje. Tada povećavamo priliku da nas dijete čuje i sarađuje s nama.

3. Pokažite istinsku empatiju i razumijevanje

Cilj je da popričate s ljutnjom, odnosno s emocionalnim dijelom mozga, a on nas čuje kada pričamo o osjećajima i jako je osjetljiv na ton glasa i namjeru.

Ako ove rečenice koristimo kao tehniku ili pokušaj kontrole, izgovaramo ih mehanički, oni najčešće ne funkcionišu jer to djeca vrlo dobro osjete.

4. Postavite granice neprihvatljivom ponašanju

Postavite granice neprihvatljivom ponašanju poput udaranja, bacanja stvari i slično:

 – Ovo te jako ljuti. Razumijem. Ali ne možeš me udarati.

5. Ostanite mirni

Znam, tako jednostavno rečeno, no ponekad zaista herojski zadatak, osobito kada smo u stisci s vremenom, pred publikom, na javnim mjestima, umorni, pod pritiskom.

Ukoliko pak dječija ljutnja kod nas izaziva intenzivne osjećaje, bilo da se jako naljutimo ili uplašimo, korisno je razumjeti iz kojih razloga nam se to događa.

Najčešće ima veze s nekim našim ranijim iskustvima, a situacije s djetetom samo “trigeriraju” te naše reakcije. Tada je važno za znati da nas zapravo ne ljuti naše dijete, već nešto od ranije i pokušati odvojiti ta iskustva.

6. Ne popuštajte i ne ugađajte djetetu samo da se prestane ljutiti

Time hranite i podržavate takav tip reakcija kada dijete nešto želi dobiti. Ukoliko prekidamo ljutnju ili dijete “spašavamo” od nje, ne dajemo priliku djetetu da se uči nositi s tim intenzivnim osjećajem.

7. Razgovarajte s djetetom kada se umiri, jer vas tada može čuti.