Čokolada je namirnica se dobija od prepečenih zrna kakaoa. Jede se kao slatkiš, upotrebljava se za pravljenje napitaka, ili kao dodatak ili preliv za kolače i peciva.
U Evropu ju je donio španski konkistador Ernan Kortes, vrativši se iz posjete dvoru astečkog kralja Montezume II, koji ga je poslužio ksokoatlom, gorkim pićem od zrna kakaoa začinjenim vanilom i paprikom. Za razliku od Asteka i Inka, španski srednjovjekovni kuhari u taj napitak, umjesto vanile i paprike, dodaju cimet i mnogo šećera. Tako je nastala jedna od najpoznatijih i najomiljenijih poslastica – čokolada.
Pri pravljenju čokolade, jezgra skuhanih i prepečenih zrna kakaoa melju se u kašu koja se naziva čokoladna tečnost. Kaša, zatim, može da se stavi u modle dok se ne stvrdne, čime se dobija gorka čokolada za kuhanje; može se presom iz nje istisnuti dio kakao butera (biljne masti), čime se dobija kakao u prahu; ili, može joj se dodati šećer i kakao buter, i tako dobiti slatka čokolada za jelo.
Dodavanjem mlijeka u prahu slatkoj čokoladi dobija se mliječna čokolada. Bijela čokolada, koja se pravi od kakao butera, šećera, mlijeka i vanile, ne sadrži kakao sastojke. Za pravljenje jedne čokolade potrebno je u prosjeku oko deset sati.
Kao namirnica bogata ugljenim hidratima i mastima, kao i manjim količinama kofeina, čokolada predstavlja dobar trenutni izvor energije. Ljudi godišnje potroše oko 1,36 milijardi kilograma čokolade.