Djeca razumiju snagu novca već s tri godine te vrlo brzo uče kako je on ključ za mnoge stvari koje oni žele. Na koji će način to dijete u odrasloj dobi upravljati svojim kućnim budžetom ovisi o onome što ga roditelji o novcu nauče u najranijoj dobi, i to prije svega svojim primjerom i – neverbalnom komunikacijom.
Trebamo li se čuditi dječjoj rastrošnosti kad mnoge roditelji odmalena uče, čemu drugomu nego trošenju novca? Zavirimo li vikendom u neki od gradskih trgovačkih centara, uvjerit ćemo se da su prepuni ljudi. Trgovački centri postali su nova obiteljska izletišta, a već odavno (posebno među ženama) poznata je činjenica da nema bolje terapije od dobrog šopinga.
Sjetite se samo koliko ste puta obećali djetetu da će dobiti novu igračku ili slatkiš ako bude pristojno u gostima ili pojede ručak. Djeca koju roditelji nisu naučili samokontroli kad je novac u pitanju, i u odrasloj dobi neće moći uspostaviti ravnotežu štednje i potrošnje, zbog čega će, smatraju psiholozi, vrlo vjerojatno završiti u živom pijesku dugova.
Većina roditelja osjeća nelagodu kad s djecom treba razgovarati o novcu. Zašto? Čini se da je najveća prepreka njegovo skriveno značenje. Novac ili njegov nedostatak ulazi u samu jezgru naših života – toga kako živimo i kako vidimo sebe u odnosu na ostale. To pitanje pokreće mnoge emocije i životne teme. Razgovor o novcu potiče susretanje s vlastitim manama, bilo da je riječ o nekontroliranom trošenju ili ‘paralizi’ pri donošenju financijskih odluka. Kontrola vlastitih snažnih emocija povezanim s novcem nije laka.
Bez obzira na to koliko imamo, netko drugi ima više. Bez obzira na to kako mudro trošimo, štedimo ili ulažemo, još uvijek sumnjamo u svoje odluke. Možda je najteže nositi se s vezom između novca i ljubavi. Ljudi često koriste količinu svog novca da dokažu snagu svoje odanosti, pišu Roditelji.hr.
Kada i kako razgovarati?
Dijete shvata da je novac važna karika u životu te da nam zahvaljujući njemu neke stvari postaju dostupne. Dakle, objasnite djetetu da novac osigurava lagodan život vašoj porodici i drugim ljudima, ali nije mjerilo sreće, zadovoljstva, niti određuje odnose među ljudima.
Odnos prema novcu uči se svakodnevno kroz niz malih životnih situacija. To nije razgovor koji ćete obaviti s djetetom i tako skinuti teret s vrata. Čak su i mala djeca sposobna raspravljati o novcu i shvatiti bit uloženog i dobivenog. Ako smatrate da igračka ne vrijedi novca koji traže za nju, pokušajte objasniti djetetu što se sve može dobiti za toliki novac.
Naravno da nećete uvijek inzistirati na ‘disciplini’, nego ćete djetetu, ako to možete, priuštiti ono što želi, ali morate imati mjeru kako se ne bi dogodilo da trošenje novca shvati zdravo za gotovo.
Bez obzira na stanje vašeg bankovnog računa, dijete mora biti svjesno da ne može kupiti baš sve i da roditelji mukotrpno rade kako bi im osigurali normalan život. Time dijete od malena učite odgovornosti i postaje svjesno da se za većinu stvari u životu treba potruditi.