Tako ja pametan, sigurno sve želi napraviti najbolje i uvijek biti prvi, pomislit će neko o djetetu kojeg krasi visoka razina inteligencije. Je li u pitanju predrasuda ili je to u stvari istina? Idu li inteligencija i perfekcionizam rukom pod ruku?
Najnovija istraživanja pokazuju da – ne. Inteligentni nisu ujedno i skloni težiti da sve bude savršeno. Ti stereotipi utiču na njih u školi, društvu i u njihovoj porodici.
Kakvo je to inteligentno dijete?
Sigurno pročita 100 knjiga u mjesec dana, voli učiti, sve što radi želi obaviti precizno i savršeno tačno. No, ta etiketa je ujedno i nepoštena i netačna, pišu Djecjaposla.com.
Iako možda drže visoke standarde za sebe, inteligentna se djeca ne uklapaju uvijek u ovu kategoriju.
Studija pokazuje da su djeca i mladi s većom kognitivnom sposobnošću manje zabrinuta zbog pogreške od svojih vršnjaka, ali u isti čas imaju i veća očekivanja od samih sebe. Iako su o tome rađena prethodna istraživanja, autori vjeruju da su ova otkrića pomiješala asocijacije između inteligencije i perfekcionizma.
Provoditelji studije sada su se pak usmjerili na to da otkriju zašto inteligentnija djeca očekuju više od samih sebe i je li to izazvano nekim vanjskim pritiskom (porodica) ili želje za izazovom.