Dok svakodnevno svjedočimo doslovce egzodusu naših građana izvan Bosne i Hercegovine, dotle u tišini protiču unutrašnje migracije. Nestaju i gase se sela, u kojima ostaju obnovljene ratom porušene kuće i kupuju nove, negdje bliže gradu.
Ekipa Federalne TV obišla je selo Hamamdžiće u travničkoj općini, u kojem je po posljednjem popisu živjelo više od 500 stanovnika, a danas nestaje.
Emin Mrkonja jedini je učenik u ovoj područnoj školi, u kojoj ga dočekuje učiteljica koja se svaki dan skoro sat vremena vozi od Travnika da bi Eminu bila ne samo učiteljica nego i prijatelj.
– Ovdje je prije tri-četiri godine odjeljenje brojalo 14 đaka. Ove godine upisan je samo jedan učenik, kaže učiteljica Lutvija Kehonjić-Bahtić.
U selu, u kojem je do rata škola radila u dvije smjene, a nakon rata vratio se najveći broj prognanog stanovništva, većina kuća danas je zaključana, a mještani život nastavljaju u dvadesetak kilometara udaljenom Turbetu, gdje opet kreću ispočetka, kaže nam Ermina Đelilbašić, koja obavlja posljednje pripreme za odlazak.
Među razlozima za ponovno sada već trajno napuštanje sela, drugo u posljednjih tridesetak godina, najčešće ističu loš put koji su uništili kamioni za prijevoz oblovine.
– Trend odseljenja ljudi pogotovo je prisutan i vidljiv u manjim sredinama. Ljudi odlaze za boljim poslom. Zbog prijevoza jako je teško zimi, objašnjava učiteljica
Mirsad Đelilbašić bivši je stanovnik – najviše zbog posla i puta, Karte je, kaže, 3,5KM u jednom smjeru.
Trajnom odlasku i napuštanju kuća u kojima je sve njihovo i zemlje koja ih hrani opiru se stariji, koji tvrde da se ovdje mnogo bolje i lakše živi, nego u gradovima. Ali treba raditi, kaže osamdesettrogodišnja Rahima Mrkonja, koja, uz tri krave, još obrađuje baštu, koja će joj, i pored suše, osigurati zimnicu.
I dok se približava zima, sve više je kuća čija će vrata biti zaključana do proljeća, ali, kažu, za koju godinu ovo će ostati tek pustoš.