Fizičko kažnjavanje djece odavno nije prihvatljivo, a nova istraživanja pokazuju i zabrinjavajuću činjenicu. Naime, njima je zaključeno kako može utjecati i na razvoj dječjeg mozga, usporavajući ga.
I dok neki još uvijek zagovaraju fizičko kažnjavanje kao jedini način da se djecu nauči poštovanju, drugi ga oštro osuđuju i nazivaju zlostavljanjem. Kroz godine “ukazalo” se još puno nčina discipliniranja djeteta, ovisno o njegovoj dobi i karakteru, pišu Djecjaposla.com.
Roditelji najčešće primjenjuju time out metodu gdje dijete šalju u sobu da se ohladi, no i ta metoda u posljednje vrijeme se smatra prestrogom i hladnom za djetetove emocije. Nasuprot nje razvila se time in metoda tokom koje uzrujano dijete sjedi blizu roditelja te treba objasniti svoje negativne osjećaje i što ga je uzrujalo, što mu pokazuje da se ti isti osjećaji uvažavaju.
Tu su i metode kažnjavanja, oduzimanja stvari koje dijete voli, najčešće mobitela, playstationa ili tableta…
Što se tiče fizičkog kažnjavanja, na tu temu se vrlo često provode nove studije kojima se nastoji ukazati na štetnost istoga, a ovog puta istraživači su ga uspjeli povezati s razvojem dječjeg mozga. Ova studija objvaljena je u časopisu Child Development i u njoj je pokazana pojačana moždana aktivnost kod djece u trenutku kada su bila spremna “dočekati batine”.
Dijelovi mozga koji su bili pogođeni su oni odgovorni za donošenje odluka i obradu situacije. Ono što je zaista alarmantno je to što su otkrili da je učinak na mozak prilikom “manjih batina” sličan onome koji doživljava mozak djeteta izloženog težim oblicima nasilja.
Mnogi roditelji smatraju pak da “udarac tu i tamo” nemaju nikakve veze s “pravim nasiljem”. Istraživači se pak nadaju da će ova studija kod nekih ipak promijeniti mišljenje.
Šamaranje je pak već i ranije bilo povezano s problemima mentalnog zdravlja, anksioznošću, depresijom, problemima u ponašanju i poremećajima upotrebe droga kod djece. Ova istraživanja mogu biti alarmantna jer je gotovo još 50 posto roditelja anonimno je objavilo da fizički kažnjava svoju djecu.
Kako bi studija bila uspješno završena, djeca ispitanici su za kraj bila podvrgnuta magnetnoj rezonanci te su promatrali zaslon računara na kojem su se izmjenjivala lica ljudi, neka dobroćudna, druga zastrašujuća, treća neutralna.
Skener je zatim zabilježio aktivnost mozga djeteta kao odgovor na lice koje su vidjeli. Djeca koja su bila fizički kažnjavanja imala su mozak koji je na “strašna” lica reagirao bolje od one koja nisu bila podvrgnuta batinama.
Provoditelj istraživanja pobrinuli su se ipak napomenuti da je svako dijete različito i željeli su jasno staviti do znanja da batine mogu različito utjecati na djecu. Poruka je njihove studije da udaranje dolazi s rizicima kojih bi svi roditelji trebali biti svjesni.