Novi roditelji shvataju da mnoge odluke i poteze koje počinju provoditi s bebama imaju dugoročni učinak.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Development and Psychopathology naglasilo je važnost grljenja te bliskog, utješnog kontakta s djetetom. Tim istraživača sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi radio je s roditeljima 94 bebe, tražeći od njih da pišu dnevnik grljenja i dodirivanja beba od bebine pete sedmice.
Također su posmatrali dnevnik ponašanja djeteta (koliko jedu, spavaju i plaču). Naredne četiri i po godine, znanstvenici su uzimali DNK briseve kako bi analizirali biohemijsku modifikaciju nazvanu metiliranje koja utiče na stanice. Svi znamo da na DNK mogu utjecati vanjski faktori, a tako i ponašanje roditelja.
Istraživači su zaključili da dijetemože biti pogođeno promjenama u najmanje pet područja DNK, uključujući dijelove povezane s imunološkim sustavom i metabolizmom. Uporedili su ono što su pronašli kod djece koja su imala “visoki kontakt” u poređenju s onima u skupini “niske razine kontakata”, pokazalo se da su djeca s manjim brojem dodira manje razvijeni za svoju dob.
– Što ukazuje na mogućnost da su zaostali biološki, rekao je profesor Michael Kobor u priopćenju.
Glavna autorica istraživanja, Sarah Moore, naglasila je potrebu za većim istraživanjem.
– Planiramo pratiti ima li ‘biološka nezrelost’ koju smo vidjeli na ovoj djeci veliko značenje za njihovo zdravlje, osobito njihov psihološki razvoj. Ako daljnja istraživanja potvrđuju ovo početno otkriće, to znači da moramo naglasiti važnost fizičkog dodira osobito za djecu koja su uzrujana, objasnila je Moore.
U međuvremenu, znanost počinje dokazivati da što više zagrljaja, poljubaca i nošenja bebe od početka, znači da će dijete biti sretnije i zdravije dugoročno.