U tom duhu su i njegove misli o školi koje je izrekao ili napisao tokom svog života:

“Čim dijete pođe u školu, čim ozbiljnije uđe u svijet odraslih – ono počinje konvencionalno da misli i da se ponaša, da usvaja šablonski formulisane istine o svijetu i životu. To je tragična okolnost za čovjeka jer gubi smisao da se igra.”

“Škola ne smije ličiti na bolnicu za liječenje djece od života i zdravlja, od radoznalosti i aktivnosti, od sopstvenih iskustava i stvaranja.”

“Bilo bi dobro kada bi škola mogla da prihvati obavezu da ne samo uči već i nauči dijete zdravo i sposobno za školu.”

“Tragično je kako djeca, čim pođu u školu, izgube čistotu i vedrinu individualnog saznanja, doživljaja i smisao autentične interpretacije. Škola i praktičan život nameću im šablone i dogme, djeca umjesto radosti doživljaja prihvataju rutinsko prepoznavanje golih funkcija stvari i pojava.”

“Djeco, možete misliti kakav je život kada je od kolijevke pa do groba najljepše đačko doba.”

“Predmetna nastava ukida učitelje, a učitelji su jedini pravi vaspitači. Onog trenutka kad djeca ostaju bez svog učitelja, prestaje vaspitanje a počinje obrazovanje.”

“Više je znanja i vještine (inteligencije, duha, mašte i ukusa) uložila Koka-kola za propagandu svoje obojene i zašećerene vode, nego škola za slavu i veličanje čitanja i pisanja.”

“Nije to lijepo reći školi, ali nije ni ružno, ako može biti korisno: djecu treba bolje poznavati i više poštovati njihove mogućnosti. A mi smo prvo izmislili školu pa smo tek onda utvrdili da nemamo dovoljan broj odgovarajuće djece.”

“Škola koja se mnogo čudi znanju i ponašanju svojih đaka, koju nervira to što su djeca, ne može biti dobra škola.”

“Ne postoje dobra i loša već samo različita djeca. A različitom djecom moramo se baviti na mnogo raznih i delikatnih načina.”

“Djeca koja nemaju sreće sa porodicom, morala bi imati nešto više sreće sa školom. Škola bi morala da zna i hoće ono što roditelji ne znaju ili neće.”

“Zdrava, vedra, očuvana i neozlijeđena djeca – po svaku cijenu, pa i po cijenu znanja! – to bi bio plemeniti zadatak vaspitanja.”

“U pravoj, dobroj školi ne bi smjelo ostati neregistrovano i neocijenjeno ništa iza čega stoje ljubav, rad, znanje i uspjesi.”

“Više šansi imaju oni koji se kroz školu provlače, koji se štede, jer znaju da ih čeka još jedno veliko poluvrijeme života.”

“Naše učenje djece, naša emancipacija dječje svijesti mora da ide u pravcu da ih uči skraćenom mišljenju, skraćenom izrazu, jer je to budućnost komunikacije.”

“Djecu ne pripremamo u školama da budu pisci niti ih pripremamo za to da bi čitali knjige, nego ih pripremamo za to da prije svega umiju da posmatraju, da dobro zapažaju, a drugo, da ono što vide i osjećaju umiju precizno i efektno da ispričaju.”

“Ta vizija djece kao budućih činovnika i službenika, sa klasama i platama, sa položajima i ugledom – to je ona školska i društvena Baba-roga koja ignoriše ličnost a unaprijeđuje poslušnost i mediokritetstvo.”

“Koliko se, još i danas, pametne, zrele i osobene djece vrijeđa, ponižava i diskvalifikuje surovim kriterijumima škole, društva i porodice: koliko vrijediš to možeš dokazati jedino ocjenama u školi.”

“Da bismo znali kako da usmjeravamo djecu, morali bismo se najprije sporazumjeti, šta je to “sreća”? Šta je to, za šta treba živjeti, učiti i raditi?”

“Djeca ne misle kako bi to odrasli htjeli i ne uče kako mi to pretpostavljamo. U tom smislu je dragocjeniji i pedagoški vrijedniji jedan čas dobrog televizijskog programa nego pet časova školske nastave.”

“Imao sam sreću da sam se družio sa mnogo pametnih ljudi, a ja mislim da se od ljudi najviše uči, mnogo više nego iz knjige, mnogo više nego u školi, bilo kakvoj!”

(Detinjarije.com)