Taj frazem označava izuzetno blisku, nerazdvojnu povezanost dvije osobe, ili stvari, pojave i sl. Upravo sa tim značenjem (bliska povezanost) sijamski blizanci žive danas u našem jeziku. A pravi „sijamci”, od kojih je taj izraz i potekao, odavno su umrli, prije više od sto četrdeset godina.
Zvali su se Čang i Eng, a rođeni su, kako se već iz samog izraza da zaključiti, u Sijamu (današnjem Tajlandu). Zanimljivo je da blizance Čanga i Enga, koji su bili fizički spojeni, srasli jednim dijelom grudnog koša, u njihovoj rodnoj zemlji nisu zvali sijamski nego kineski blizanci, zato što su im roditelji bili doseljenici iz Kine.
Rođeni 11. maja 1811. godine, blizanci su djetinjstvo proveli u maloj plovećoj kući u blizini Bangkoka, glavnog grada Sijama (Tajlanda). Otac im je bio siromašni ribar, pa su živjeli u bijedi sve dok ih 1829. nije otkrio trgovac i pomorac Abel Kofin i odveo u SAD. Prikazivao ih je publici po gradovima sa obje strane okeana (i u Americi i u Evropi) tako da su postali veoma popularni.
Stekli su svjetsku slavu, a uz to i dosta novaca, pa su se nastanili u SAD, u Severnoj Karolini, i primili američko državljanstvo. Prvo su se bavili trgovinom, a onda su kupili farmu i živjeli na svojih 110 jutara, gajeći stoku i obrađujući zemlju. Možda i pomalo iznenađujuće, bili su i srećno oženjeni – dvjema Amerikankama, sestrama Adelaid i Sali, sa kojima su izrodili više od dvadesetoro djece (Čang i Adelaid imali su sedam kćeri i tri sina, a Eng i Sali čak sedam sinova i pet kćeri).
Sva djeca su im inače bila normalna i zdrava, osim jednog Čangovog sina i kćeri koji su ostali gluhonijemi. Zajedno rođeni, ne rastajući se nijednog trenutka, Čang i Eng su zajedno i umrli, istog dana i gotovo u isti čas: 17. januara 1874. (preminuli su u 63. godini).
O slavnim blizancima dosad se pisalo dosta u cijelom svijetu. O njihovom životu napisan je i jedan roman. Objavljen pod naslovom Dvoje (1978), taj je roman sedamdesetih godina XX vijeka pobudio veliko interesovanje čitalačke publike širom Amerike.
Autori pomenutog djela, Irvin Valas i njegova kći Emi, iznijeli su mnogo zanimljivih detalja iz Čangovog i Engovog života. Uza sve bogatstvo, njihov život bio je težak i nesnošljiv, pa je često dolazilo i do dramatičnih sukoba. Čang je, recimo, pio i pušio, a Eng nikako nije podnosio alkohol i duhan. Zbog toga su se tukli, pa čak povlačili i po sudovima. Ali njihova nevolja imala je ponekad i svoje prednosti.
Jednom ih je spasla teške novčane globe i zatvora. Desilo se da je, prilikom boravka u Filadelfiji, Čang udario jednog gledaoca, pa je trebalo da bude kažnjen. Sudija se našao u nedoumici: ako kazni Čanga, ispaštaće i Eng, ni kriv ni dužan. To je shvatila i oštećena strana, pa je povukla tužbu, te se tako sve sretno završilo.
Za Čanga i Enga po njihovom imenu, a pogotovo po američkom prezimenu Bunker, danas rijetko ko zna. Ali oni su u cijelom svijetu postali i ostali poznati kao sijamski blizanci. Taj izraz ušao je i u medicinsku terminologiju pa se svi slučajevi sraštenih blizanaca kod nas i u svijetu upravo tako nazivaju, napisao je Milan Šipka u knjizi “Zašto se kaže.”