Teorija dvostrukog kodiranja
Kognitivna teorija dualnog kodiranja Alana Paivioa ističe da kreiranje mentalnih slika poboljšava učenje. Ova teorija se bazira na konceptu da možemo naučiti znatno više ukoliko verbalne asocijacije povežemo sa vizuelnim. Na taj način u mozgu nastaju dvije neuro-veze, jedna koja predstavlja verbalnu prezentaciju i druga koja predstavlja vizuelnu, samim tim informacija je znatno bolje konsolidovana u memoriji.
Efekat superiornosti slika
Ako asocijacija između riječi i slike nije dostupna, odnosno ukoliko na primjer ne možete da se sjetite imena osobe koje ste jednom čuli, a da pri tome nikada niste upoznali tu osobu i ne možete povezati ime sa likom, biće vam znatno teže da se sjetite odgovarajuće riječi, odnosno u ovom slučaju imena te osobe. To je rezultat takozvanog efekta superiornosti slika, prema kojem lakše pamtimo i prije ćemo se sjetiti informacija koje možemo povezati sa određenom slikom od onih koje ne možemo vizuelno predstaviti.
To objašnjava zašto je lakše zapamtiti konkretne koncepte od apstraktnih. Ljudi imaju mentalnu sliku za konkretan koncept kao što je na primjer jabuka, ali veoma je teško predstaviti vizuelno apstraktnu ideju kao što je na primjer nesebičnost. Ono što možemo učiniti u takvim slučajevima jeste stvoriti jedinstvenu mentalnu sliku koja nije generička, već nama bliska kako bismo zapamtili određeni apstraktan pojam, pa tako za pojam nesebičnosti možemo vezati sliku određene osobe koja za nas predstavlja oličenje nesebičnosti.
U praksi
Ukoliko na studijama morate vrlo često učiti velike količine informacija koje je teško ili nemoguće povezati sa konkretnim vizuelnim prikazima i mentalnim slikama, potrebno je razviti sistem kojim ćemo apstraktne pojmove ipak povezati sa određenim vizuelnim asocijacijama. Pa tako pokušajte da određeni koncept vizualizujete kroz sliku situacije koja će dočarati određeni pojam i obavezno se potrudite da to bude upečatljiva mentalna slika, poželjno je da bude šaljiva, smiješna ili čak i pomalo bizarna. Pitate se zašto smišljati bizarne i nemoguće prizore, sve zbog Van Restoeffovog efekta.
Von Restorfov efekat
U ljudskoj memoriji postoji posebno mjesto za bizarno. Zapravo, što je nešto neobičnije, čudnije, smješnije, ekscentričnije, drugačije, utoliko je veća šansa da će biti primijećeno i da će naš mozak sa lakoćom tu informaciju zapamtiti i potom je se lako sjetiti kada to bude bilo potrebno. Sve je to moguće zahvaljujući takozvanom Van Restorfovom efektu koji je ime dobio po psihijatru i pedijatru, Hedwigu von Restorffu.
Jednostavno rečeno, što je nešto jedinstvenije ili što više “štrči” u odnosu na “normalno” i uobičajeno, utoliko će biti bolje “sačuvano” i dostupno u našoj memoriji. Naš mozak je isprogramiran da primjećuje ono što se ne uklapa.
U praksi
Mnogi od vas su već primijenili ovaj efekat u učenju, a da toga nisu ni svjesni. Svi smo bar jednom u životu podvlačili tekst ili ga obilježavali markerom. Ove tehnike su savršeni primjer primjene Von Restorffovog efekta.
Zato slejdeći put kad budete spremali ispit pokušajte da se sjetite ovih tehnika i olakšajte sebi učenje. Sretno!