Sedam stvari koje najbolji učitelji čine za svoje učenike

U šestom sam razredu pao na testu iz matematike. To i nije bilo neko iznenađenje, jer sam bio nezainteresiran i nisam tratio vrijeme na učenje. Moja me mlada učiteljica pozvala na razgovor u četiri oka.


sasint / Pixabay

Bile su to sedamdesete i ona je nosila narančasto-ružičastu haljinu, velike naušnice i duge umjetne trepavice. Nisam mogao prestati gledati u te trepavice. To i nije bio razgovor. Nije me pitala što je pošlo po zlu niti mi je dala priliku da smišljam bijedne izgovore. To nije bilo 21. stoljeće i nju nisu zanimali moji osjećaji ni moje mišljenje, piše skolskiportal.hr.

Moja me je učiteljica pogledala u oči i rekla mi je da se tako više nikad neću ponašati. Rekla mi je što očekuje od mene i da ću to istog trenutka početi primjenjivati. Nije bila ni ljuta ni stroga. Samo je iznosila činjenice. Nisam bio predodređen za inženjera matematike, ali riječi moje učiteljice i njezina neumoljiva očekivanja nikad me nisu napustili.

Negdje između tog dana i prvog dana vrtića mog sina zaboravio sam najvrijednije darove koje primamo od svojih učitelja. Srećom, za vrijeme školovanja svojih sinova dobio sam priliku da ponovno naučim tu lekciju.

ŽELIM ZAHVALITI UČITELJIMA KOJI:

  • Vide djecu onakvima kakva jesu

Djeca dolaze u školu s teretom. Oni su nečija mala sestra ili razredni veseljak. Oni su dijete koje se smatra najbistrijim ili najmuzikalnijim. Oni su upakirani i označeni te mnogi katkad ne vide dalje od etikete koja im je nalijepljena. Ali neki učitelji imaju supermoći. Oni vide djecu onakvom kakva zaista jesu ili, što je još nevjerojatnije, onakvima kakva bi ona željela postati.

  •  Poučavaju djecu kako organizirati misli, bilješke i školske torbe

Dječaci nisu uvijek najbolje organizirani. Moja su djeca blagoslovljena učiteljicom koja ih je naučila da su misli i bilješke najvrjedniji kad su jasno i logički organizirani. Za generaciju koja mumlja i komunicira akronimima putem tekstualnih poruka učitelji koji prenose važnost jasnoće pisane i usmene riječi osposobljavaju našu djecu za život.

  • Ističu tuđe gledište

Svaka porodica na svijet gleda na svoj način. Najbolji su učitelji oni koji znaju „podići” djetetovu glavu i pokazati mu svijet tuđim očima. To mogu biti oči Abrahama Lincolna ili vršnjaka iz razreda, ali škola ne vrijedi mnogo ako iz nje izađemo nepromijenjenog pogleda na svijet.

  • Poučavaju o poštovanju prema znanju i snazi koja iz njega proizlazi

Pred učiteljima 21. stoljeća golem je izazov. Oni poučavaju o informacijama koje djeca mogu pronaći na svome mobitelu. Učitelji koji djeci daju do znanja da nisu postigli mnogo ako su njihovi telefoni puni, a glave prazne zaslužuju moje poštovanje.

  • Potiču samopouzdanje kod djece

Svako dijete u jednome trenutku posumnja u sebe. Za jedne je to sumnja u akademske sposobnosti, za druge u sportske ili društvene. Škola može iscrpiti djecu, učiniti da izgube vjeru u svoje sposobnosti te da pomisle da nisu dorasli svojim vršnjacima. Zahvalnost do neba treba pokazati svim učiteljima koji su ispratili svoje učenike iz učionice s više samopouzdanja nego što su ga imali kad su u nju prvi put zakoračili.

  • Dijele veselje s učenicima

Rad u učionici može biti težak i frustrirajuć za učenike i nastavnike. Svaki učitelj koji može preživjeti školsku godinu i pritom ne izgubiti smisao za humor veliki je dar svojim učenicima. Život nam svima priređuje mnogo veće izazove nakon što napustimo školu i oni će nam biti barem malo lakši ako smo se naučili smijati.

  • Ne dopuštaju djeci da prolaze nekažnjeno

Učitelji često vide našu djecu jasnije nego mi sami. Dok mi katkad nalazimo izgovore za njih i popuštamo im zbog ljubavi prema njima, učitelji koji od njih očekuju određen standard u učenju i ponašanju čine našoj djeci veliku uslugu. Učitelji koji nam daju do znanja da smo sposobni za mnogo više nego što smo sami svjesni mijenjaju naše živote.

(Školski.ba)