Savjeti: Kako savladati tremu?

Škola za veliki broj djece predstavlja pozitivno uzbuđenje, dok za drugu može biti izvor stepnje i nelagode. Razlog tomu je trema koja ih obuzima pri samoj pomisli na odgovaranje pred učiteljima ili neki drugi nastup pred razredom...


Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

Trema je vrsta strepnje koja se osjeća neposredno prije neke određene i jasno definirane aktivnosti (odgovaranje, javni nastup, takmičenje i dr.)

Prepoznaje se po fizičkim ili fiziološkim simptomima koji se teško mogu sakriti (podrhtavanje glasa, crvenilo lica, znojenje dlanova i dr.) i jasno je razlikuju od neznanja.

Postoje dvije vrste treme koje utječu na ponašanje – stimulativna (konstruktivna) i inhibitorna (destruktivna, blokirajuća) trema.

Konstruktivna trema je poželjna, ona “izoštrava čula” i potiče spremnost za akciju s određenim ciljem. Doživljava se kao “ugodna nelagoda” zbog iščekivanja povoljnog ishoda i mogućnosti osobne afirmacije prilikom obavljanja neke aktivnosti (odgovaranja za ocjenu, pismena provjera znanja, takmičenje…)

Konstruktivnu tremu obično imaju samopouzdana, sigurna djeca, koja nisu imala loša iskustva u obitelji ili školi, poput ismijavanja, omalovažavanja ili odbacivanja od drugih. Takva trema se pojačava pred nastup, djeluje stimulativno, fokusira dijete na sadržaj koji iznosi i s vremenom opada. Iskustvom u javnim nastupima, aktivnim sudjelovanjem na satu, stječe se rutina i podiže samopouzdanje. Zato se savjetuje što više izlaganja ovakvim situacijama, jer daju pozitivne efekte i smanjuju nelagodu.

Inhibitorna ili destruktivna trema je nepoželjna jer remeti misaone funkcije mališana. U osnovi ove vrste treme je osjećaj manje vrijednosti, srama ili strah da će se dogoditi nešto loše zbog čega bi dijete bilo ismijano ili odbačeno od strane druge djece, učitelja ili roditelja.

Naglašeno ambiciozni, a pritom prezaštitnički nastrojeni roditelji, mogu biti generatori treme kod djece, zbog vlastitih visokih očekivanja i istovremenog straha djece da neće ispuniti ta očekivanja.

S druge strane, kažnjavajući i hladni roditelji, skloni podsmjehu, neprimjerenim kritikama i omalovažavanju djece i drugih, izazivaju strah kod djeteta da će biti odbačeno, nevoljeno ili bezvrijedno ukoliko ne ispuni njihova očekivanja.

Upravo zbog straha od ocjene, kritike ili kazne, mališani reagiraju poremećajem pažnje jer umjesto da se fokusiraju na odgovaranje ili drugi školski zadatak, oni brinu oko ishoda, što odvlači pažnju i energiju i smanjuje šansu za postizanjem željenog uspjeha. Nepoželjna ocjena ili komentar, samo dalje “produbljuju” problem, dovodeći do gubitka samopoštovanja, srama, izbjegavanja odgovaranja zbog treme i straha od procjene drugih. To dalje može dovesti do povlačenja ili prešućivanja ocjena roditeljima.

Kako savladati tremu?

  • Djeca koja se dobro pripreme za zadatke imaju manju tremu.
  • Najvažnije je dobro naučiti gradivo da bi mališan bio siguran u svoje znanje.
  • Pomozite djetetu time što pred njega nećete postavljati prevelika očekivanja i zadatke.
  • Budite spremni na povremene neuspjehe djeteta, objasnite mu da nije “kraj svijeta” ako ne dobije najvišu ocjenu.
  • Objasnite mu da uz trud, rezultati neće izostati.
  • Preispitajte sebe i zapitajte se što i koliko očekujete od djeteta.
  • Nemojte uspoređivati svoje dijete s drugom djecom.
  • Naglašavajte da je potreban kontinuirani rad, što više vježbe i ponavljanja gradiva da bi se postigao željeni rezultat.
  • Nemojte previše zaštićivati dijete.
  • Objasnite mu da trema ima i svoje pozitivne posljedice.
  • Podsjetite dijete na prethodne uspjehe i ohrabrite ga.
  • Naučite dijete da se fokusira na ono što govori ili radi, a da ne misli o dojmu koji ostavlja na druge.
  • Gradite samopouzdano dijete, otporno na stres.
  • Naučite dijete da se opusti i da savlada neke tehnike disanja koje mogu biti korisne za suzbijanje treme (npr. da polako udiše na nos, kao da miriše cvijet, 4-5 sekundi duboko, donjim dijelom pluća prema trbuhu, da nekoliko sekundi zadrži zrak i da polako izdiše na usta kao kad gasimo svijeću, također 4-5 sekundi), a zatim ponovimo postupak nekoliko puta.
  • Stimulirajte dijete da se što više izlaže provokativnim situacijama, jer time stječe rutinu i gradi samopouzdanje i sigurnost.
  • Ukoliko dijete do sada nije imalo prilike suočiti se s određenim nastupom, u mašti ga “provedite” korak po korak kroz određenu situaciju, kao vid mentalne pripreme.
  • Objasnite djetetu da i odrasli osjećaju tremu pred nastup te da ona ne mora biti negativna ako razumijemo što nam se događa i znamo što nastupom želimo postići.

(PC školarac)