Bilo da dijete na vaše naredbe odgovara „za minutu“ ili ih potpuno ignoriše, to kod roditelja može pobuditi frustraciju. Roditelji potom reaguju na način ili da sami obave to što su tražili od djeteta ili počnu vikati i prijetiti u želji da postignu poslušnost.
Djeca ignorišu slabe i mlake zahtjeve koje roditelji ponavljaju više puta
No, ako vaše dijete ne posluša vaše upute prvi put i to se ponašanje nastavi, vrijeme je da razmislite o tome što možda krivo radite. Ove pogreške mogu umanjiti uspješnost vaših zahtjeva i potaknuti dječje ignoriranje i prkos.
Previše naređujete
Ako djetetu stalno prigovarate od toga da „pospremi igračke“ do „prestani udarati vilicom po stolu dok jedeš“, lako je moguće da će vašem djetetu naprosto dosaditi sva ta sila naredbi. Imate li nemirno dijete, naravno da njegovo ponašanje iziskuje više upozorenja, ali bilo bi dobro da ih mudro filtrirate.
Na primjer, jedno je reći djetetu da ne vrišti i ne skače u 23 sata jer komšije možda spavaju, a drugo ako mu prigovarate što je u bojanki obojao nešto preko ruba ili da mu kosa stalno ide u oči. Ako dijete konstantno ima vaš glas i vaše prodike kao zvučnu kulisu iza sebe, naučit će jednostavno ignorirati dosadni glas u glavi, pa neće čuti ni ono korisno što mu imate za reći.
Ono što želite od djeteta recite mu jednostavno, a vaše osobne želje i preferencije sačuvajte, jer nitko, a pogotovo malo dijete ne može nešto obaviti na način baš kako ste si vi to zamislili.
Dajete slabe upute
Pažljivo birajte riječi kojima izdajete naredbe jer su one izrazito važne. Kažete li djetetu: „Hoćeš li molim te oprati sada zube“, njemu daju naslutiti da je zadatak opcionalan i da ga u stvari ne mora obavezno izvršiti te naravno, neće. Dakle, puno je bolje reći: „Želim da sada opereš zube“. Upute morate davati s dozom autoriteta, a ne kao da molite susjedu da vam posudi šećera.
Ponavljate svoje upute
Ako stalno prigovarate i prigovarate, naučit ćete djecu da uopće ne slušaju ono što ste prvi put rekli jer znaju da će doći „još toga“, pa vas možda požele čuti nakon vašeg osmog pokušaja, kada ste već na rubu sa živcima. Umjesto da kažete: „već sam ti pet puta rekla da odeš pospremiti igračke“, izdajte naredbu samo jednom, nakon čega slijedi upozorenje. Cilj je naredbu u njezinom prvom zadavanju dovesti do kraja jer vas djeca u protivnom neće doživljavati ozbiljno.
Niste dosljedni u posljedicama
Ako nešto kažete djeci, a ona vas ne poslušaju te nakon toga ne slijedi ništa, djeci šaljete poruku da ne mislite ozbiljno i da vas ne moraju slušati. Zato, ako ne mislite imati neke sankcije pri ruci, ne naređujte, a posebno ne prijetite jer će vas to koštati i zadnje trunke autoriteta. Potrudite se također da posljedice budu motivirajuće za dijete – raniji odlazak u krevet, odlazak u krevet bez priče ili cijeli dan bez TV-a i primijetit ćete razliku u ponašanju, pišu Djecjaposla.com.
Ne nudite pozitivno ohrabrenje
Pozitivan odgoj izrazito je bitan, jer ako samo prigovarate i primjećujete isključivo negativno ponašanje, vaše dijete gubi motivaciju da se ponaša dobro jer tako ne može privući vašu pažnju. Pohvalite djecu kada ugase TV onog trenutka kada ste to od njih zatražili ili ako su došli na večeru prvi puta kada ste ih pozvali. Naravno, nemojte pretjerivati i pohvaliti svaki njihov zalogaj i gutljaj, jer se onda gubi smisao svega.