Jovana se kritički osvrnula na pojave kojima je bila okružena dok je pohađala školu u kojoj je nizala samo petice.
– Imala sam mogućnost da napišem kliše koji je primjenjivan godinama i da redam hvalospjeve ili da ostanem vjerna sebi i kažem ono ’što je poželjno prešutjeti’. Poslušala sam svoju savjest, kaže odlikašica, pa je tako rekla da je za prolazak kroz Zrenjaninsku gimnaziju poželjno imati vezu, da nije zadivljena tolikim brojem diplomaca, jer iza svake diplome ne stoji znanje. Postoje, istakla je, i „privilegovana odjeljenja u koja su svjesno upisana djeca uticajnih roditelja, preko kojih profesori ostvaruju svoje interese.
Jovana je zamjerila nekim učenicima da su se ponijeli nedolično kad je vođena akcija dobrovoljnog davanja krvi za bolesnog druga.
– U takvim trenucima se očekuje mnogo veća humanost, rekla je. Ona je zahvalila profesorima za koje misli da časno obavljaju svoj posao, pa je, pored ostalog, rekla da je zbog profesorice fizike zavoljela taj predmet i da joj je žao što je bila na društvenom smjeru.
– Živimo u kriznim vremenima. Kriznim i u duhovnom i u materijalnom smislu. Stoga, sačuvajte gimnaziju. Ona treba da bude ono što je nekad bila. Ona je sposobna da iznjedri intelektualce koji su prijeko potrebni našem narodu, poručila je najbolja učenica.
Jovana kaže da nije kritički govorila zato što joj se bilo ko lično zamjerio. Ako je već trebalo da se osvrne na školovanje, nije htjela da laže.
– Vidjela sam da se većina đaka sa mnom slaže, pa i profesori, ali kod nas je problem kada treba nešto otvoreno javno reći. Boli me laž. Ako se ne borimo za istinu, onda teško nama. Javljaju se sumnje da je mene, navodno, neko od profesora nagovorio. To nema veze. U pitanju je moj stav. Moj govor je izraz revolta i želje da se kaže istina, da se ljudi nad njom zamisle i da se vrati stari sjaj gimnaziji kao instituciji.
Buduća studentica književnosti ističe da su isti problemi prisutni i u drugim školama, samo se o njima šuti. Tvrdi da je sistem vrijednosti poremećen u cijelom društvu, da se ta pojava ispoljava i u obrazovanju i da ono sve više zakazuje.
– Opasno je ako se krivo edukuju mladi ljudi i sa sobom ponesu pogrešne navike, kaže Jovana.
Posebno joj smetaju konformizam i poltronstvo.
– Bitnije je da se borimo za svoja prava nego da budemo sretni ako nas ostave na miru. Sve više šutimo, trpimo i strahujemo zbog mogućih posljedica. Pazimo da se nekom ne zamjerimo, a svoje ideale ostavljamo sa strane. Svojih pet minuta sam iskoristila da stanem iza svojih ideala, zaključuje Jovana Todorović.
(Đuro Đukić, Politika.rs / detinjarije.com, Prilagodio: Školski.ba)