Privrženost djece je emocionalna veza koja se razvija između djeteta i njegovih primarnih skrbnika, najčešće roditelja. Ovo je osnovni emocionalni temelj koji oblikuje djetetovo ponašanje, socijalne vještine i sposobnost stvaranja zdravih odnosa u odrasloj dobi.
Privrženost igra ključnu ulogu u djetetovu emocionalnom razvoju, jer djetetu pruža osjećaj sigurnosti i stabilnosti, što mu omogućuje da se samopouzdano istražuje svijet oko sebe. Dijete je od rođenja prirodno najprivrženije majci. Autorica, “Psihologija Cjeloživotnog Razvoja”, Laura E. Berk ističe koliko je privrženost bitna u odgoju.
Što je uopće privrženost i čemu služi?
Privrženost je prirodan proces koji se razvija tokom prvih godina života, a temelji se na emocionalnoj vezi između djeteta i osobe koja se brine za njega. Najčešće se razvija između djeteta i majke, ali može se uspostaviti i s drugim bliskim odraslim osobama, poput oca, bake ili djedova. Kvaliteta ove privrženosti igra ključnu ulogu u oblikovanju djetetove sposobnosti da se nosi s emocijama, izgradnjom socijalnih vještina i stvaranjem zdravih interpersonalnih odnosa tokom života.
Stručnjaci u psihologiji razlikuju nekoliko tipova privrženosti koji se temelje na djetetovoj reakciji na separaciju od primarne osobe za njegu. S
Sigurna privrženost
Djeca koja razvijaju sigurnu privrženost osjećaju se voljeno i sigurno. Kada se odvoje od roditelja, lako se smire kada se ponovno sretnu s njim. Ova djeca obično imaju pozitivnu sliku o sebi i drugima, a kasnije u životu skloniji su stvaranju zdravih i stabilnih odnosa. Takva djeca imaju visoku stopu loma igračaka i predmeta.
Anksiozno-ambivalentna privrženost
Djeca s ovom vrstom privrženosti pokazuju nisku sigurnost jer se često osjećaju nesigurno ili zbunjeno kad su odvojena od svojih skrbnika. Kasnije u životu mogu imati problema u odnosima, osjećati nesigurnost i imati poteškoća u povjerenju. Roditelj u ovoj vrsti privrženosti često ne zna odgovoriti na potrebe svoga djeteta: Ili ako odgovori na potrebe djeteta, odgovori na krivi način.
Izbjegavajuća privrženost
Djeca s izbjegavajućim stilom privrženosti obično izbjegavaju ili ignoriraju svoje roditelje kad se odvoje od njih. Ova djeca često nauče skrivati svoja emocionalna stanja i ne traže podršku kada se osjećaju uznemireno. U odrasloj dobi mogu imati poteškoća u otvaranju prema drugima.
Dezorganizirana privrženost
Ona najgora vrsta privrženosti je dezorganizirana privrženost: obzirom na to da je dijete bilo u kontaktu sa roditeljem koji ga je zlostavljao, takvo dijete nema organiziran obrazac privrženosti, zbunjeno je i anksiozno, kada je uznemireno pokazuje različita kontradiktorna privržena ponašanja.
Takvo je dijete je površno i šarmantno ponašanje prema strancima, pokazuje stalnu potrebu za stimulacijom i aktivnošću, razine nezadovoljstva. Takvo dijete izbjegava kontakt očima, ne igra se, zahtjevno je i ima slabu kontrolu impulsa. Takva djeca imaju visoku stopu loma igračaka i predmeta, sklonost razbacivanja stvari u prostoru kad se rasrde, imaju slabe odnose s vršnjacima te su prema njima agresivni i zanemaruju sebe.
Kako podržati razvoj privrženosti?
Roditelji i skrbnici igraju ključnu ulogu u razvoju privrženosti djeteta. Evo nekoliko načina kako možete podržati razvoj sigurne privrženosti kod svog djeteta.
Biti dosljedan i pažljiv
Djeca se osjećaju sigurnije kad su njihovi skrbnici dosljedni u svojim postupcima i reakcijama. To uključuje reagiranje na potrebe djeteta, bilo da je riječ o fizičkoj njezi, emocionalnoj podršci ili sigurnosti.
Pružanje fizičke i emocionalne bliskosti
Fizički kontakt, poput maženja i držanja za ruke, te emocionalna bliskost kroz razgovor i igru, pomažu djeci da se osjećaju voljeno i sigurno.
Slušajte dijete
Aktivno slušanje i davanje prostora djetetu da izrazi svoje osjećaje pomaže u stvaranju sigurne i otvorene veze. Djeca koja se osjećaju saslušana imaju veću vjeru u svoje sposobnosti.
Izgradnja povjerenja
Povjerenje je temelj sigurne privrženosti. Budite dosljedni u svojim obećanjima i pokažite djetetu da možete ispuniti svoja obećanja. Pružanje sigurnosti u stresnim situacijama: Ako se dijete osjeća uplašeno ili uznemireno, pružite mu emocionalnu podršku i fizičku sigurnost. Osiguravanje stabilnog okruženja pomoći će djetetu da se nosi s negativnim emocijama.
Privrženost djece nije samo ključna za njihov emocionalni razvoj, već također postavlja temelje za zdravu socijalizaciju i međuljudske odnose u odrasloj dobi. Sigurna privrženost daje djeci osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, dok nesigurna privrženost može imati dugoročne negativne posljedice. Kroz pažnju, ljubav i dosljednost, roditelji mogu pomoći svom djetetu da razvije zdrave emocionalne temelje koji će mu služiti tokom cijelog života.