Foto: Ilustracija

Kućni ljubimac, bio on pas, mačka, kunić, hrčak, zlatna ribica, kornjača ili zmija, je djetetov prijatelj koji mu pruža bezrezervnu i bezuvjetnu emocionalnu podršku. Koliko puta dijete može doći iz škole, ili sa svađe s vršnjacima, imajući neki problem i prvi kome će se povjeriti i izjadati je baš kućni ljubimac koji će ga dočekati kod kuće sretan što ga vidi. Pas koji veselo maše repom ili mačka koja se umiljava i prede oko tužnog ili zabrinutog djeteta najbolji su lijek protiv svih dječjih problema.

Živeći sa životinjom je dijete aktivnije i povezanije s prirodom i svojom obitelji jer je kućni ljubimac obveza i radost koja povezuje sve članove kućanstva. U zdravim obiteljima koje se prema životinjama odnose kao članu obitelji, dijete će naučiti i poštivati svojeg životinjskog prijatelja. Djeca koja imaju kućnog ljubimca su emocionalno stabilnija i imunološki otpornija.

Pas ili mačka?

Ukoliko netko od ukućana nije alergičan na dlaku, najčešći kućni ljubimci su psi ili mačke. Kažu da više voliš onu životinju kojoj sam sličiš. Psi su vjerni i poslušni, mačke svojeglave i samodostatne. Psi možda zahtijevaju više brige, redovne šetnje, više prostora (ako su veliki psi), traže više pozornosti svojih ljudskih prijatelja. Kad šetate psa, morate za njim počistiti njegov izmet, a i psi moraju vani vršiti nuždu bilo snijeg i kiša ili tropska vrućina. Mačke nisu toliko zahtjevne. Mačka je uglavnom samodostatna, ukoliko je u stanu ne treba ju šetati već nuždu vrši u svoju kutiju s pijeskom, nije toliko ovisna o čovjeku, ali pruža puno ljubavi i nježnosti (samo kad ona to hoće).

Koju životinju odabrati?

Ima i drugih kućnih ljubimaca. Dijete će razveseliti i kornjača i kunić i hrčak i morsko prase. Neki će poželjeti i zmijicu, najčešće pitona ili kukuruznu zmiju. Male životinje mogu stanovati u svojim nastambama, dijete se može s njima poigrati, naučit će voditi brigu o njima hraneći ih i čisteći njihov dom. Zmije su zapravo idealni kućni ljubimci. Ne mijauču, ne laju, ne linjaju se, ne treba ih šetati, jedu malo i ne svakodnevno, ne zagađuju ni svoju nastambu, a ni stan ako ih se pusti u ‘šetnju’, pardon – gmizanje. Također, zmije ne izazivaju nikakve alergije, nemaju ni dlake ni perje. Iako je predrasuda da su zmije hladne i ljigave, realno su one suhe, tople i čvrste. Imajući zmiju za kućnog ljubimca djeca nauče da se bojimo samo nepoznatog. Znanje je neprijatelj strahovima.

Kako odabrati ljubimca?

U odabiru kućnog ljubimca treba imati na umu neke vrlo važne stvari. Na primjer, je li vrsta ljubimca kojeg dijete želi prikladna za vaš dom, živite li u kući ili stanu u zgradi, možete li vaš stil života (radno vrijeme, školske i izvanškolske aktivnosti djece) uskladiti tako da ostane dovoljno vremena za brigu o životinji. Treba voditi računa i o tome koliko imate novaca za redovnu brigu, njegu i prehranu, a izuzetno je važno i koliko imate prostora. Ne možete, primjerice, u stan od 40 kvadrata u stambenoj zgradi dovesti psa bernardinca, a zatim ga ostaviti pola dana zatvorenog u stanu kad ste vi na poslu i djeca u školi pa mu se posvetiti sat – dva dnevno.

Kupujete li neku određenu pasminu psa ili mačke, dobro je raspitati se o toj pasmini, kakvog je temperamenta, naravi i ponašanja. Makar, kao i ljudi i životinje imaju svoju osobnost, tako da se dvije mačke ili dva psa iste pasmine neće ponašati jednako.

Najbolje bi ipak bilo da psa ili mačku udomite. Odlaskom u neko sklonište za napuštene životinje i zajedničkim biranjem ljubimca s djetetom, dijete će osjetiti da radi dobro djelo, pruža dom nekom jadnom napuštenom stvorenju i neće mu pasti na pamet da učini isto, odnosno da napusti ili odbaci svojeg kućnog ljubimca.

Životinje nisu igračke

Nikada nemojte nabaviti neku životinju zato što je to trenutni dječji hir, zato što vrišti i hoće štene ili mače pa kad životinjica naraste izbaci ju se na ulicu. Ne treba djeci dozvoljavati niti da natežu i navlače svoje ljubimce kao da su od gume. Odrasli su tu da djecu nauče odnositi se prema životinjama s poštovanjem. Zabranjeno je udarati životinju, čupati je, ali i pretjerano grliti, što često graniči s davljenjem pa životinja to može protumačiti kao agresiju i uzvratiti grebanjem ili ugrizom. Ogrebe li mačka dijete ili ga pas ugrize, nije životinja kriva, ona se samo branila, treba usmjeriti dijete na pravilan odnos prema životinji. Pa i ljudi bi na agresiju uzvratili agresijom, a kako onda ne bi životinja.

Kućni ljubimci i škola

Kućni ljubimac je u školi djetetova najdraža tema za razgovor. Uvijek će se spremno raspričati o svojoj maci, psiću, hrčku, kornjači, zlatnoj ribici. Učiteljima je lakše uspostaviti kontakt s introvertiranim ili emocionalno nestabilnim djetetom ukoliko se povede razgovor o njegovom ljubimcu. Najljepši se sastavci napišu o kućnim ljubimcima. Zato je kućni ljubimac poželjan i u školskom programu. Osim toga, lako se napravi u razredu Dan kućnih ljubimaca pa djeca u školu dovedu svoje pse, mace, kornjače ili koga već.

Humanitarne akcije

Ukoliko se ipak nikako, ali baš nikako ne može djetetu osigurati neka životinja za kućnog ljubimca, ostaje uvijek mogućnost posjeta nekom skloništu za napuštene životinje, šetanje pasa koji su tamo zatvoreni u kaveze, maženje istih, pomaganje u hrani i ostalim potrepštinama. I takav humanitaran čin djetetu puno znači. Gdje postoji volja, postoji i način.

(Gordana Foder / Varazdinski.hr)