Kako potaknuti djecu da čitaju više knjiga – i uživaju u tome

U današnje vrijeme jedna od konvencionalnih ideja jest da 'gamifikacija' – primjena izazova i nagrada u stilu onih koji se pojavljuju u računalnim igrama na tradicionalne zadatke – mijenja način na koji djeca uče.


Za gotovo sve što se danas poučava postoji i gamificirani oblik tog sadržaja.

Osmišljavanje metoda poučavanja zabavnijima je očito korisno za djecu, zarađivanje bedževa i otključavanje raznih nagrada čini online igranje uzbudljivim i zanimljivim, a iste metode mogu se primijeniti na zadatke u učionici.

Ali, koliko god odlično to bilo u mnogim slučajevima, gamificirano učenje nije dugoročno rješenje za djecu i pismenost. Štoviše, ono nas odvlači od onoga što bi osnovna nagrada zapravo trebala biti: samo čitanje.

Kao osnivač onoga što je nekad bila jedna od najvećih tvrtki za društvene igre, razumijem zbog čega igre funkcioniraju. Ali, također razumijem koja su ograničenja igranja.

Iako zabavne aktivnosti i nagrade u igrama mogu pomoći u angažiranju i motiviranju neke djece, kad je riječ o čitanju, one nisu dugoročni odgovor. Svi ti bedževi i nagrade neće natjerati djecu da budu ustrajna s nekom knjigom ako knjiga nije usklađena s ispravnom razinom čitanja tog djeteta ili ako tematika koju knjiga obrađuje nije zanimljiva djetetu.

Štoviše, akademska istraživanja pokazuju da će djeca nagrađena za određene aktivnosti vjerojatno prestati s tim aktivnostima kad izostanu nagrade, ali djeca koja rade iste stvari bez nagrada vjerojatnije će nastaviti raditi te stvari, samo iz zabave.

To je posebno važno kad je riječ o čitanju.

Djeca traže sadržaj koji ih uzbuđuje, jezik koji razumiju i iskustvo koje će im knjiga donijeti. Jeste li ikad gledali djecu kako biraju knjige u knjižnici ili knjižari? Ona ne biraju knjige prema naslovu, autoru ili opisu na koricama, na način na koji odrasli to rade. Umjesto toga, provode vrijeme istražujući svaku knjigu, otvarajući je i listajući, preskačući stranicu ili dvije, gledajući slike itd. Zatim je zatvore i otvore sljedeću.

Nikakve igre ili virtualne nagrade neće promijeniti tu dinamiku iskušavanja, testiranja i pregledavanja.

Omogućavanje prikladnog sadržaja i jednostavnog pristupa velikom izboru knjiga djeci će omogućiti i proširiti njihovo pregledavanje knjiga, a to je puno moćnije od bilo kakvog vanjskog sustava nagrada.

Svako dijete će čitati – ili željeti da mu se čita – ako može odabrati pravu knjigu i odmah joj pristupiti.

Ali, što je prava knjiga?

To je ona koja istražuje tematiku koja dijete uzbuđuje u tom trenutku. To bi mogla biti knjiga o leptirima, zgradama ili baletu. Mome sinu to je bila knjiga o vatrogasnim kamionima. Sutra, to bi moglo biti nešto sasvim drugo.

Zbog toga su selekcija i raznolikost suština kada se radi o izlaganju djece knjigama.

Griješimo kad pokušavamo prisiliti djecu da čitaju specifične knjige ili kad ona nemaju pristup knjigama o temama koje ih zanimaju.

Bez obzira na to jesu li digitalne ili opipljive, knjižnice su djeci još važne. Mladi ljudi trebaju priliku da otvore što više knjiga sve dok ne nađu one koje žele čitati. Tako je čitanje nagrada, a ne cijena koju moraju platiti da bi zaradili nešto drugo.

Zamislite kad bi Netflix nudio samo znanstveno-fantastične filmove umjesto cijelog niza različitih žanrova, ili kad bi iTunes prodavao samo glazbu iz 1980-ih. To je iskustvo mnoge djece kad se radi o raznolikosti knjiga kojima imaju jednostavan pristup. Tvrtke poput ovih nude mnoge izbore, zato što širok izbor privlači još širu publiku.

Čitanje i pismenost nisu ništa drugačiji.

Epic! digitalni resurs za čitanje čiji sam suosnivač fokusira se na trenutačno dostupne izbore za čitanje. Taj besplatan resurs za učitelje i školske knjižničare nudi više od 20.000 naslova za djecu do 12 godina, a mladi čitatelji ga koriste kako bi pristupili do više od 400.000 knjiga dnevno.

Mnogi učitelji koji koriste taj izvor izvještavaju da su čak i učenici koji se najviše opiru čitanju inspirirani na čitanje snagom osobnog interesa.

Potaknuti najmlađe na čitanje u današnjem digitalnom dobu nije samo akademski važno. Prema organizaciji za zagovaranje pismenosti „Begin to Read“, dvije trećine učenika u SAD-u koji ne mogu vješto čitati do kraja četvrtog razreda završit će u zatvoru ili na socijalnoj pomoći.

Roditelji, učitelji i zagovornici tehnologije moraju ohrabrivati djecu da razvijaju ljubav prema književnosti tako da im omoguće pristup univerzumu koji se sastoji od raznolikih knjiga u kojima djeca mogu pronaći stvari koje žele čitati.

(Skolskiportal.hr)