Kako da, kao učitelj, nikad ne ostanete bez novih ideja

Kad bi educirati, kao glagol, bilo samo stvar izvedbe, ideje bi bile manje važne. U standardiziranom okruženju poput tvornice nove ideje imaju manju vrijednost nego, na primjer, u arhitektovom studiju, na obiteljskoj farmi ili u marketinškoj tvrtki.


Piše: Terry Heick

U toj tvornici ideje dolaze od vrha prema dolje, a njihova provedba je ono što diktira ritam tog mjesta.

Vaša učionica može ponekad imati pomalo od oba svijeta, ovisno o vašem načinu razmišljanja. Ali, što više novih ideja uvedete u svoje mentalno okruženje (tj. svoj um), time iskustva učenja vaših učenika mogu postati efikasnija, kreativnija i inovativnija.

NOVE IDEJE ĆE VAS TAKOĐER DRŽATI OKRIJEPLJENIMA U VAŠEM POSLU – ne samo “profesionalno razvijenijima”, nego i znatiželjnima, očaranima i zaigranima. To kako pristupate svom poučavanju može utjecati na to kako vaši učenici pristupaju svom učenju.

S tim na umu, mislio sam da bi moglo biti korisno razjasniti otkud dolaze neke od tih ideja ili kako su nastale, da bi edukatori mogli imati koristi od njih.

Ono što ćete možda cijeniti kao učitelj u potrazi za novim idejama jest najvažniji faktor – izvor, cilj i eksperimentalni prostor za svaku misao, emociju i kreativnu iskru koju nikad niste imali: vašu maštu.

Poticanje vaše mašte je poanta ovog teksta, jer način na koji razmišljate diktira što razmišljate. Ako imate naviku uzimanja jedne stvari – nazovimo je X, i poigravanja njome dok ne postane x + 1 i zatim 3X i zatim XB, tada već stvarate nove ideje. Ako se držite samo namijenjene funkcije neke stvari, tada ste izgubili ovu priliku.

Zamislite X kao oblik ocjenjivanja učenika – test s višestrukim odgovorima. X + 1 bi bilo dodavanje nekog manjeg obrata samom obliku testa – jedan dodatni ili jedan odgovor manje, ili mijenjanje slova i boja odgovora na digitalnoj aplikaciji. 3X podrazumijeva stvarnu promjenu – to bi moglo biti u obliku toga da zamolite učenike da među višestrukim ponuđenim odgovorima nađu netočne odgovore i naprave dijagrame koji pokazuju zašto je neki odgovor netočan, a XB bi mogao biti algoritam adaptivnog učenja o višestrukim odgovorima koji je personaliziran za svakog pojedinog učenika na temelju njegove uspješnosti ne samo na tom testu, nego i na prethodnim testovima, razini čitanja ili raspoloženju tog dana.

Poanta je u ovome – najbolji izvor kreativnosti jest biti zaigran s onim što je već tu. To smanjuje inerciju kreativnosti, zato što radite s dijelovima koje već imate, a “vrijeme implementacije” je gotovo nula. Spremno je za korištenje odmah, a cijena za vašu kreativnu izdržljivost je niska.

Drugi način na koji možete održati svoj učiteljski um svježim jest da razmišljate onako kako učenici razmišljaju.

Da biste to napravili, morat ćete ih zaista slušati – i napraviti to bez prethodnog stavljanja u okvire onoga što učenici kažu. Mi možemo biti krivi za to u svakom području svojih života. Kad slušam svoju djecu, ponekad unaprijed zaključujem o onome što mislim da će reći, razmišljajući o tome kako ću ih preusmjeriti na nešto što mi znači manje rada, ili da bih ih jednostavno umirio a da bi se ona mogla osjećati saslušano (ali zapravo nisu).

Razmišljati kao učenik, doduše, znači vidjeti što ih motivira, kako vide sami sebe, odakle dolaze njihove ideje, i što žele napraviti od njih jednom kad su ih formirali. Djeca imaju energiju kakvu odrasli ne mogu kopirati, ali mi možemo zastati i učiti od njih.

Odakle još mogu nove ideje doći? Osvrnite se. Što ste radili tijekom svoje prve godine poučavanja? Što ste radili u školi kao učenik, a da to nećete nikad zaboraviti? Zapitajte se zašto – zašto vam je upravo to bilo nezaboravno? Što se događalo u edukaciji prije 50-ak godina? Što su Vygotszky i Piaget i Skinner i Dewy rekli? Osvrnite se. Sve staro je ponovno novo. Kombinirajte, prilagodite se i usvojite.

ZATIM SE OKRENITE PREMA BUDUĆNOSTI. Kuda idemo kao društvo? Koji trendovi se čine toliko moćnima da ih se isplati razumjeti i odrastati uz njih? Što je s tehnologijom? Što tehnologija radi edukaciji? Razmišljajte o velikoj slici, a ne o malim uređajima. Što se zaista događa oko nas?

Vaša profesionalna mreža učitelja je također jedan od načina koji vam mogu pomoći da nikad ne ostanete bez novih ideja kao učitelj.

Ako je ta mreža dobro osmišljena, puna raznolikosti u mišljenju i resursima, omogućuje vam emocionalnu i kolegijalnu potporu, i vi sigurno nećete imati problema sa stvaranjem novih ideja. Ako, međutim, sjedite na Twitteru i pregledavate određene twittove u nadi da ćete pronaći inspiraciju, vjerojatnije je da ćete doživjeti upravo suprotno.

Osim toga da razmišljate kao učenici, ako želite nove ideje – jednostavno pitajte njih!

  • Što je cool?
  • Što oni vide?
  • Što ih muči?
  • Što ih uzbuđuje?
  • Koje nove aplikacije, zajednice, stil su otkrili, i koje lekcije se mogu naučiti iz toga?

Poput drugih ideja, ni ova nije čarobna. Baš kao što odličan učitelj može poučavati pomoću bilo čega, odličan učenik može učiti praktično iz bilo čega. Da bi se to dogodilo, morate razviti odgovarajući način razmišljanja.

To znači da je način razmišljanja sve. Mi često slušamo o tome da treba razviti način razmišljanja koji podržava rast i razvoj, i to je korisno. Ali, jednostavno imati uporan osjećaj znatiželje također može biti dovoljno da biste neprestano opskrbljivali svoje umijeće poučavanja novim idejama.

TAKOĐER, ČITAJTE, PUNO! Ne samo da vam to daje nove ideje, nego i utišava um tako da ste u stanju bivanja koje je pogodno za nove ideje. Pop-kultura je također jedan izvor – filmovi, YouTube, glazba, videoigre.

Naravno, pronalaženje novih ideja je samo 20 posto bitke.

Razumjeti vrijednost ideje je kamen temeljac mudrosti. Ponekad trebamo manje ideja i obzirniju integraciju onih ideja koje već imamo. Mi također tada ne smijemo izgubiti entuzijazam i kreativnu iskru za te nove ideje. Koja je korist od toga da postanemo uzbuđeni zbog nečega novog, samo da bismo to učenicima prenijeli na beživotan i suhoparan način?

Moglo bi se raditi jednostavno o tome da je tajna toga kako da vam kao učitelju nikada ne ponestane novih ideja skratiti udaljenost između vas, učenika i nastavnog plana. Smanjite tu udaljenost. Minimizirajte sve moguće faktore koji dijele učenike i kurikulum. Maknite sve što je nepotrebno.

Napravite mjesta za učenike da bi oni mogli ući u interakciju s idejama pod svojim uvjetima, na vlastitom mjestu te u vlastito vrijeme, a zatim se odmaknite i gledajte kako se nove ideje počinju pojavljivati u najrazličitijim oblicima i veličinama.

(Skolskiportal.hr)