Do srednje škole odnosno fakulteta mnogi su učenici već istrošili energiju. Sustigao ih je „mentalni tsunami” ove generacije. Današnji tinejdžeri i mladi ljudi najtjeskobnija su generacija dosad, sudeći prema istraživanjima.


– Iskreno, ove sam godine imala najviše učenika dosad koji su hospitalizirani zbog tjeskobe, depresije i drugih psihičkih problema, kaže Kathy Reamy, savjetnica u srednjoj školi La Plata High school u Marylandu.

– U ovom se trenutku događa mnogo toga, mladi su pod pritiskom da se moraju uklopiti, uspjeti, tu je i pritisak društvenih mreža. Ako tome dodate činjenicu da se djeca u svojim školama više ne osjećaju sigurno, postaje sve teže biti tinejdžer u današnje vrijeme.

Prije dvije je godine gotovo trećina učenika prijavila „preveliku anksioznost”, što je prema istraživanju National College Health Assessment 50 posto više nego prije samo pet godina. Sedam je godina zaredom ovo bio glavni problem među učenicima, koji su zatražili psihološku pomoć, ističe Chronicle of Higher Education. Gotovo četvrtina ih kaže da njihova tjeskoba utječe na njihov akademski uspjeh. Uobičajeni simptomi uključuju uporni osjećaj straha i opreza, česte napadaje panike, kao i glavobolje, bolove u trbuhu, otežano disanje i umor.

Reamy čini sve što je u njezinoj moći kako bi potaknula učenike na vježbe dubokog disanja, istaknula snagu pozitivnog razgovora sa sobom, zdrave prehrane, joge i mnogočega drugoga. Primjerice, dijeli loptice protiv stresa i potiče terapiju. U razgovoru s učenicima pokušava otkrili razloge njihove tjeskobe te im predlaže kako se trenutno nositi s tjeskobom i kako je se dugoročno riješiti.

Ali s obzirom na to da je zadužena za 325 učenika i hrpu papirologije koju mora riješiti svaki tjedan, Reamy ima malo vremena. Većina njezinih kolega ima još manje vremena. Iako se psihičko zdravlje učenika pogoršava svake godine, nacionalni je prosjek 491 učenik po savjetniku. Samo tri države u zemlji zadovoljavaju preporučeni omjer od 250 učenika na jednog savjetnika.

Pogoršava li uporaba pametnih telefona tjeskobu učenika?

Stručnjaci upućuju na niz razloga zbog kojih je anksioznost posljednjih godina u porastu.

– Dva su velika problema, kaže Rob Brenner, školski psiholog s gotovo 30-godišnjim iskustvom: – Jedan je tjeskoba zbog ispita, a drugi tjeskoba zbog društvenih medija.

Današnji su tinejdžeri odrasli u školama kojima upravlja politika No child left behind, koja promiče uključivanje svakog djeteta u obrazovanje. Taj je dokument uveo standardizirane testove u svaku državnu školu u SAD-u. U vrtićima su pak, umjesto da crtaju i stječu prijatelje, pisali kratke rečenice na vremenski ograničenim ispitivanjima. Umjetničko, glazbeno i tjelesno obrazovanje, pa čak i odmori ograničeni su ili uklonjeni.

Do srednje se škole učenici suočavaju s velikim pritiskom uspjeha, a njihovi im roditelji ne mogu uvijek pomoći.

– Počeli su pisati maturu u osmom razredu, kaže Reamy.

To je toliko teško za djecu koja su perfekcionisti, a dobili su svoju prvu četvorku u životu i strah ih je da će ih to spriječiti pri upisu na fakultet, i to bilo koji, a ne samo željeni. A i ne žele razočarati roditelje.

Drugi su problem društvene mreže. Istraživanje objavljeno u časopisu Clinical Psychological Science upozorava na pojavu uznemiravajuće činjenice u životima američkih tinejdžera između 2010. i 2015. godine.

Naime, tad je broj američkih tinejdžera koji se osjećaju „beskorisno i tužno” porastao za 33 posto. Broj djece od 13 do 18 godina koja su počinila samoubojstvo porastao je pak za 31 posto.

– Zbog čega se toliko tinejdžera u tako kratkom roku osjeća depresivnima, pokušalo se ubiti?, napisao je u kolumni za Washington Post jedan od autora studije, profesor sa sveučilišta u San Diegu Jean Twenge.

– Nakon što sam pretraživao podatke iz nekoliko velikih istraživanja, otkrio sam da svi tragovi vode prema golemoj promjeni u životu tinejdžera, a to je iznenadna pojava pametnih telefona.

Tinejdžeri koji provode pet sati dnevno online imaju 71 posto više izgleda za razvoj barem jednog faktora koji vodi prema samoubojstvu od onih koji online provode samo jedan sat dnevno, otkrilo je Twengeovo istraživanje.

– U razredu imam učenicu koja je potpuno ovisna o društvenim mrežama i telefonu, kaže Reamy.

– To ju je zaista sprječavalo da ispunjava svoje obveze u školi. Zato sad ostavlja telefon u mom uredu. I dalje se vraća između satova kako bi nešto provjerila i uzima ga za vrijeme ručka. Taj je mobitel za nju dio nje, poput njezine ruke!

Učenici su na društvenim mrežama nevjerojatno zli jedni prema drugima. Na društvenim mrežama kažu stvari koje nikad nikome ne bi rekli u lice, poput „Ti se trebaš ubiti”. Mnoge su studije otkrile da povećana uporaba društvenih mreža zapravo čini da se ljudi osjećaju još više izolirano. Također, ometa san koji je povezan sa psihičkim zdravljem.

– Škola može uvesti određene mjere vezane za uporabu telefona, ali u konačnici roditelji moraju upravljati vremenom koje učenik provodi na telefonu. Smatram, pak, da bi učenici to vrijeme mogli ili trebali zaraditi, kaže Brenner.

Rješenja su kompleksna. Reamy često predlaže terapiju učiteljima i roditeljima, ali mnogi su otporni. Školski psiholozi i savjetnici više vremena trebaju provoditi u razgovoru jedan na jedan s učenicima, ali to je u ovim danima štednje teško ostvariti. Mnogi školski okruzi, zabrinuti zbog rastuće stope samoubojstava, organiziraju rasprave o akademskim i društvenim pritiscima koje trpe učenici, a koje uključuju učenike, roditelje, učitelje.

– Unatoč tome što svaki dan idem u školu, imam često običaj reći da se nikad ne bih vratila u svoje srednjoškolske godine, kaže Reamy.

(Školskiportal)