Majka jednog dječaka odlučila je s javnosti podijeliti tekst koji je pisao na papirići kojeg je malac donjeo iz škole.
Škola je svakom djetetu uručila papir s 20 stavki, a malo je tko mogao ostati imun na tako jednostavne, a dubokoumne rečenice.
Podsjetnik za roditelje škole grada Belmont
– Nemoj me razmaziti, jer ja znam da nisi u obavezi ispuniti svaku moju želju.
– Ne boj se biti iskren prema meni.
– Ne daj mi da formiram loše navike: odučiti se od njih bit će veoma teško.
– Ne tjeraj me da se osjećam tako kao da moje mišljenje nije bitno: zbog toga ću se ponašati još gore, samo da znaš.
– Ne ispravljaj me u prisustvu drugih ljudi: bolje ću shvatiti kad budemo bili sami.
– Ne tjeraj me da se osjećam da su moje greške – težak zločin.
– Ne štiti me stalno od posljdica mojih postupaka: moram se naučiti razumjeti da svaka akcija ima reakciju
– Ne zamaraj se puno kada ti kažem da te mrzim: ja te ne mrzim, ja se bunim protiv tvog autoriteta.
– Ne ponavljaj mi sve po sto puta, jer ću se praviti gluh.
– Ne daj mi brzopleta obećanja: bit će mi krivo ako ih ne ispuniš.
– Ne zaboravljaj da ne mogu još uvijek razumno objasniti, ono što osjećam.
– Ne traži od mene istinu, ako si ljuta, jer mogu te slagati iz straha.
– Nemoj biti nedosljedan: to me veoma zbunjuje.
– Ne ostavljaj moja pitanja bez odgovora, jer ću ih otići tražiti na drugom mjestu.
– Ne govori da moji strahovi nisu važni. Oni su veoma važni, uopće nisu mali, i postaje mi još strašnije ako ti to ne razumiješ.
– Nemoj se pretvarati da si savršen, i nikad na praviš greške. Bit će mi krivo kada saznam da to nije tako.
– Ne misli da je izviniti se meni – ispod tvog dostojanstva. Ako se izvineš, kad nisi u pravu, naučit ćeš i mene tome.
– Ne zaboravljaj da ja brzo rastem. Morat ćeš se često prilagođavati.
– A još, mnogo volim eksperimentirati. Bez toga se ne razvijam, pa budi ljubazan, popustljiv, i prihvati i ovo.
– I posljednje: Zapamti, da ja ne mogu izrasti u sretnu osobu, ako me ne budu jako, jako voljeli kod kuće, ali ti to već i sam znaš!