Dječak iz Osijeka koji je mjesecima štedio novac kako bi kupio igračku doživio je neugodno iskustvo kad je prodavač u trgovini izvrijeđao njega i njegovu mamu jer je mališan plaćao sitnim novcem.
Budući da je dječakova majka strana državljanka koja ne govori dobro hrvatski jezik, događaj je opisala njena prijateljica.
– Dječak je došao u trgovinu kupiti skupu igračku, za koju je štedio mjesecima. Njegova ušteđevina bila je džeparac u novčanicama manjih apoena i kovanicama. Roditelji ga tako uče vrijednosti mukotrpnog rada i štednje da bi ostvario ono što želi. On je bio ponosan što je konačno zaradio i uštedio za ono što želi kupiti, ispričala je prijateljica.
Dodala je da kupovina nije prošla ugodno jer se prodavač naljutio zato što dječak plaća gotovinom i jer mu je trebalo vremena da izbroji svoj novac, piše Index.hr.
– Odnos prema djetetu i roditelju u trgovini bio je neprihvatljiv. Kad je prodavač vidio da dijete plaća gotovinom, što je služben i legalan način plaćanja, počeo je psovati i iščuđavati se, i to samo zato što je trajalo dok dijete izbroji svoj vrijedno ušteđen novac. U trgovini nije bilo drugih kupaca i dječak nije smetao nikome dok ga je brojio. Štoviše, on je potrošio velik iznos novca u toj trgovini, a trgovac ga je izvrijeđao psujući mu. Majka i dijete zahvalili su trgovcu i ispričali se zbog vremena koje su mu uzeli, no trgovac njima nije zahvalio na kupnji, čak ih nije ni pozdravio na izlasku. Čudan odnos poduzetnika prema kupcu u vrijeme pandemijom narušene ekonomije, rekla je.
Iz osječkog Centra za edukaciju i informiranje potrošača ističu da je ovakvo ponašanje loša poslovna praksa te da je svaki apoen hrvatskog novca jednako vrijedan kao sredstvo plaćanja.
– Osječani svakodnevno imaju problem jer im na blagajnama čak i odbijaju primiti sitan novac ili ga se prima, kao u ovoj priči, uz omalovažavanje, čak i na blagajnama većih trgovačkih centara. Što je apsolutno neprihvatljivo! Tu bih napomenula i kako smo primijetili da ovakav tip diskriminacije najčešće doživljaju osobe koje trgovci prema vanjštini – odjeći, obući, frizuri – doživljavaju kao ‘nižu klasu’. Dok ako je osoba ugodne vanjštine i odaje dojam visoke platežne moći i društvenog statusa, s primanjem sitnog novca nema problema, tvrdi Popović Filipović.