Vrlo često djeca pod uticajem bioloških, ali većinom sredinskih uslova, ponašaju se na načine koji remete adekvatno funkcioniranje djeteta, ali i rad sa takvim djetetom.


Roditelji, odgajatelji i druge osobe koje su u neposrednom kontaktu sa takvim djetetom izražavaju žaljenje na njegovo ponašanje. Da bi odgajatelji pomogli takvom djetetu, da bi roditelji razumjeli ponašanje takve djece, potrebno je poznavati osnovne karakteristike takvog ponašanja, kao i moguće načine uklanjanja negativnih obrazaca ponašanja.

Neprihvatljivi oblici ponašanje kod djece predškolske dobi se mogu manifestirati na različite načine. Najčešći neprihvatljivi oblici ponašanja djece predškolske dobi su agresivnost, laž, nedisciplina, tvrdoglavost, itd. Ukoliko djeca često ispoljavaju ovakve oblike ponašanja rad sa njima nije učinkovit. Roditelji i odgajatelji nastoje, najčešće uz razgovor, da djeci ukažu na ponašanja koja su primjerena. Sa takvom djecom, osim što je otežan rad, teško ih je zadobiti za realizaciju određenih aktivnosti. Osim toga, druga djeca se često žele na takvu djecu, kako ne mogu da se igraju, da uspješno rade ili jednostavno da se fokusiraju na neku aktivnost.

Kada govorimo o agresivnosti u dječijem vrtiću onda zapravo govorimo o svađama, galami, psovanju, vrijeđanju, provokacijama, udarcima, ugrzima, štipanju, povlačenju za kosu, otimanju i uništavanju igračaka, ismijavanju, zadirkivanju i zezanju. G. Haug – Schnabel (1997) ukazuje da agresivnost kod male djece uvijek znači ili odbranu nečega ili borbu za nešto. Agresivnost se može promatrati kroz različite aspekte i pomoću različitih teorija. R. C. Beck (2003) smatra da se ljudska agresija obično definira u terminima namjere da se nekome nanese tjelesna ili psihološka povreda.

(Roditeljstvo.com)