Waldorfska pedagogija usredotočena je na holistički razvoj djeteta. Waldorfske škole pak objedinjuju umjetnički, praktični i intelektualni sadržaj u svoj osnovni obrazovni program, a puno se polaže i u socijalne vještine te duhovne vrijednosti, piše djecjaposla.com.
Waldorfska edukacija počinje se primjenjivati 1919 godine s prvom otvorenom školom u Njemačkoj, a bila je nadahnuta filozofijom Rudolfa Steinera. On je smatrao kako djeca najbolje uče kada imaju priliku upotrijebiti svoju maštu. Tvrdio je da obrazovanje mora uzeti u obzir fizičke, bihevioralne, emocionalne, kognitivne, društvene i duhovne aspekte svakog djeteta.
Ovoj edukaciji pripisuju se mnoge pozitivne, ali i negativne konotacije.
No, nedavna studija provedena u Njemačkoj pokazala je da su se djeca u waldorfskim školama manje žalila na bolesti kao što su glavobolje, bolovi u trbuhu i loš san. Još jedna studija koja je uspoređivala crteže djece u waldorfskim školama, Montessori školama te tradicionalnim školama pokazala je da su djeca iz waldorfskih škola bolje organizirana i da imaju više maštovitih i detaljnih crteža.
Ako vas je ova vrsta edukacije zainteresirala, ovo je šest glavnih načela na kojima počiva njezina filozofija:
Djetinjstvo nije utrka
Djeca se ne razvijaju jednakom brzinom, ne napreduju jednako i jednostavno nisu sva ista. Ne uspoređujte se s drugima jer djetinjstvo nije natjecanje u kojem netko pobjeđuje. Uživajte u vlastitim trenucima koji se događaju sebi svojstvenim ritmom.
Waldorfska metoda educira roditelje da budu pažljivi prema potrebama svoje djece te da ne očekuju od njih da budu netko drugi.
Pričajte priče
Einstein je jednom rekao: “Ako želite da vam djeca budu pametna, čitajte im bajke. Ako želite da budu još pametnija, čitajte im još više priča”. Waldorfska pedagogija podržava u potpunosti ovo stajalište.
Rudolf Steiner, začetnik Waldorf pedagogije smatra da je pričanje priča poseban dar te je ono zauvijek ostalo jedna od glavnih značajki Waldorfa.
Priče pomažu djeci da se povežu, preko njih uče nove riječi, a svaki put vode ih na mjesta koja nikad ranije nisu posjetila. Ova edukacija posebno naglašava važnost pričanja priča umjesto čitanja jer se smatra da se tako još više potiče dječja mašta.
Iako se izmišljanje priča na početku može činiti teško i zamorno, s vremenom u stvari postaje lako. Možete početi s jednostavnim pričama kojih se sjećate iz vlastitog djetinjstva.
Ako prođete kroz priču u svojoj glavi prije samog pričanja djetetu, ona će biti “kvalitetnija” i samo iskustvo pričanja i slušanja bit će na višoj razini. Mlađa djeca vole slušati istu priču više puta stoga tu nemate previše brige. Bit će zadovoljna istom pričom čak nekoliko dana, što će biti dovoljno da se vaše vještine pričanja razviju.
Budite dio prirode svaki dan
Djeca žude za tjelesnom aktivnošću, a igranje vani potiče i njihovu kreativnost. Povezivanje s prirodom uči djecu kako da budu pažljivija prema svijetu koji ih okružuje. Uči ih da uzmu vremena kako bi uživali u mirisu cvijeća, zvukovima potoka ili ptica te da detaljnije promatraju i proučavaju stvari i ljude u svojoj okolini.
No, možda je najvažnije da priroda na djecu ima smirujući učinak. Onda, kako naučiti djecu da uživaju u njoj? Mirisanje i branje cvijeća, skupljanje kamenčića, slikanje i proučavanje insekata i raznih buba, skupljanje lišća, igranje grančicama i štapovima, kopanje zemlje, igranje u blatu ili pijesku, građenje utvrde ili mosta, sve su to samo neke ideje kako iskoristiti prirodu kao učiteljicu.
Naučite djecu da se igraju
Waldorfska edukacija počiva na ideji da najjednostavnije igračke potiču najviše kreativnosti. Steiner je naglašavao potrebu za što prirodnijim i “običnijim” igračkama opovrgavajući da bi igračke trebale djecu senzorno stimulirati. Smatrao je, da kada su igračke jednostavne i pružaju mogućnost “beskonačne igre”, golicaju dječju maštu jer im daju mogućnost da sama stvaraju druge objekte, nove igre, nove svrhe za igračke koje već posjeduju.
Waldorfska edukacija potiče korištenje prirodnih i ekološki prihvatljivih igračaka, koje su svima dostupne. Mnoge od njih mogu se naći i u prirodi, na primjer češeri, školjke, žirevi, štapovi, grančice, kamenčići, predivo, komadići tkanine, rupčići, drvene kocke, karton itd.
Steiner je također smatrao da na dječju kreativnost bolje djeluju igračke uredno raspoređene u kutije i na police, umjesto onih koje su na hrpama.
Uspostavite rutinu
U waldorfskoj edukaciji svako jutro započinje “zajedničkim vremenom”. To je vrijeme kada se djeca okupljaju kako bi zajedno pjevala, recitirala stihove, vježbala i igrala igre pomoću prstiju na razne zadane teme, na primjer “godišnja doba”.
Uspostavljanje rutine za dječju psihu ima mnoge prednosti. Mnogi stručnjaci vjeruju kako rituali i rutine daju djeci osjećaj sigurnosti i mogućnost da “puste korijene”. Također, vjeruju da uspostava rutina može pojednostavniti i samo roditeljstvo i učiniti ga boljim iskustvom.
Napravite mjesta za umjetnost
Umjetnost je u ovoj pedagogiji isto vrlo važna stavka. Kada u dječjem danu napravite mjesta za umjetnost, osiguravate im nestrukturirane trenutke u kojima se oni mogu slobodno izraziti.
Zato, nađite u danu vremena za ovu vrstu kreativnosti. Režite, mijesite plastelin ili glinu i crtajte. Bitno je da zadatka nema i da svi rade i stvaraju ono što žele i osjećaju.
(Školski.ba)