Optimizam je jedna od najljepših vrlina. Kako je usaditi djetetu? Pođite od sebe jer vi ste njegov prvi i osnovni uzor.
Prestanite se žaliti
Pokušajte ne biti pesimistični cijeli dan, od izjava tipa: “Gužva je tako velika da nikad nećemo stići” ili “Uvijek kasnimo”, do isticanja problema o manjku novaca ili lošem danu na poslu. Ako pažnju usmjeravate samo na negativne misli i po cijele dane ističete svoju frustraciju svim i svačim i vaše dijete će usvojiti isto ponašanje.
Umjesto toga, pokušajte razgovarati o stvarima koje idu dobro (“Danas mi je šef zadao velik zadatak jer vjeruje da ga mogu riješiti” ili “Danas me je u pošti čovjek pustio prije jer je vidio da sam u žurbi”). Možete se u obitelji igrati igre “ruže i trnje”. Svaki član obitelji otkriva najbolje i najgore što mu se dogodilo toga dana. Umjesto gunđanja o lošem, cilj je da se usredotočite na pozitivno.
Postavite visoka očekivanja
Tu se ne radi o tome da djetetu još prije njegovo rođenja odredite da mora postati vrhunski kirurg ili znanstvenik. No, ne znači da ne možete imati određena očekivanja s obzirom na dob. Tako se na primjer vrtićko dijete može samo odjenuti, pospremiti krevet, spremiti svoju pidžamu i umiti se.
Osim što ćete sebi smanjiti količinu posla, djeca će tako postati samostalnija, neovisnija, spretnija i puna samopouzdanja. Njihova rutina uskoro će im postati normalna i ispunjavat će je s veseljem.
Dijete nikad neće razviti optimistično raspoloženje ako samo ne spozna da je vrijedno i sposobno učiniti nešto korisno. A upravo to postići ćete zadavanjem raznih zadataka.
Potaknite razumno riskiranje
Svi želimo svoju djecu poštedjeti boli, poniženja i patnje. Zato ćemo, kada dijete koje nema apsolutno niti malo sluha možda pokušati odgovoriti da se upiše u školski zbor ili košarkašku ekipu jer znamo da jedva može uhvatiti loptu.
Nećemo dozvoliti da mu se djeca u parku rugaju zbog nečega, već ćemo mu radije pružiti ruku i uz nekoliko rečenica podrške odvesti dalje.
No, u stvari, odvraćajući na djecu na ove načine, samo ih obeshrabrujemo i rušimo samopouzdanje. Kada ne želimo da naše dijete trenira neki sport jer nije spretno i jer smatramo da će većina njegovih vršnjaka u tom sportu biti bolja od njega, u stvari samo potičemo rast pesimizma.
Ono što u stvari trebate napraviti, savjetuju stručnjaci jest dopustiti djeci da slijede svoj put i rade greške. Za početak si postavite “male ciljeve”. Nemojte biti djetetova sjena u parku i ne skačite na svaku nesuglasicu s drugom djecom. S vremenom si dopustite i neke veće rizike jer ne želite da vaše dijete odraste bojeći se isprobati nove stvari.
Pričekajte prije nego reagirate
Kada vaše dijete ima problema s drugim djetetom, roditelji često požele biti njegov odvjetnik i riješiti stvari s roditeljima drugog djeteta. No, to možda nije uvijek najpametnije rješenje jer se dijete tako nikada neće naučiti izboriti za sebe.
Radije mu recite što da odgovori drugom djetetu i podučite ga da se suprotstavi. Dijete će se nakon toga osjećati snažnije i bolje, jer je samo postiglo željeni cilj.
Dakle, iako vam je uvijek prvi poriv skočiti i zaštititi svoje dijete, najbolje bi bilo da se prvo smirite te onda o konačnoj reakciji razmislite hladne glave.
Prihvatite problem
Kod nekog malog neuspjeha djeca često znaju donositi pogrešne zaključke. Na primjer, zbog prvog lošeg treninga dijete može pomisliti da je loše u nogometu ili možda u matematici zbog tri krivo riješena zadatka. Jednako tako brzo će zaključiti da ne znaju crtati ili pjevati te da im jezici jednostavno ne leže. Potrebno je jako malo da se poljuljaju njihova uvjerenja u sebe.
Što učiniti? Pokušajte djetetu promijeniti perspektivu. Na primjer, recite nešto poput: “Svaki sport je težak na početku” ili “Možda sada ne znaš na sat, ali uskoro ćeš znati”. Također, napomenite djetetu da nije jedino koje nešto ne može ili ne zna te da mnogi njegovi vršnjaci još uvijek ne znaju na sat ili nisu nadaren iza sport. Možete podijeliti i vlastito iskustvo te spomenuti u čemu vi niste dobri.
Neka dijete zadrži optimizam tako što ćete ga podsjetiti na nešto u čemu je dobro, a za što je također trebalo puno truda. Na primjer: Vidi kako sada dobro čitaš, a sjeti se koliko smo morali vježbati”.
Nemojte servirati bajke
Uzmite ovaj primjer. Dijete se preselilo u drugi grad i ostalo bez svojih prijatelja te mu je po malo teško uklopiti se u novu školu i novu sredinu. Umjesto da mu kažete kako je ono zabavno i super i kako će imati puno prijatelja čim ga ostala djeca bolje upoznaju, održite situaciju realnom jer u stvari niti sami ne znate kako će budućnost izgledati.
Psiholozi također tvrde da djeca vrlo rano shvate kada im pokušamo lažno “napumpati” samopouzdanje i kada im samo serviramo “bajke”. ine
Ironično, kada dijete uvjeravate da će sve završiti krasno i sretno, to se često ne dogodi. Iako možda ne zvuči tako, ono će optimizam puno lakše razviti ako mu situaciju predočite onakvom kakva jeste. Dakle, dijete treba naučiti da razmišlja realno, a ne uvijek pozitivno, pogotovo bez stvarnog pokrića. Tako će dijete biti spremnije suočiti se sa svim scenarijima.