Pet načina da pomognete djetetu da ima sjajnu školsku godinu

Već na samom početku svog roditeljstva, shvatila sam da ako budem radila sve kako treba, vrlo brzo uopće neću biti potrebna svojoj djeci. Srce mi se cjepalo kada je moj stariji sin Eathan već sa godinu dana krenuo da me „izbjegava“ otkrivajući svijet oko sebe. Na trenutak mi je palo na pamet tada, iz strogo sentimentalno-sebičnih razloga: zašto ga ne bih „zeznula“ tako što ga ničemu ne bih naučila, da bi cijelo život zavisio od mene!?


– Problem je što dođe trenutak, kada oni treba da napuste roditeljsko gnijezdo a još nisu sposobni za let, kaže Jessica Lahi, profesorica u srednjoj školi i autorica knjige: ”Blagodet neuspjeha: Kako dobrim roditeljstvom naučiti djecu da uspiju.”

Veoma je važno da dovedemo svoju djecu do stadija gdje im uopće nećemo biti potrebni. Ali do tog trenutka vodi dug put sa preprekama, a jedna od najčešćih prepreka gdje roditelji obavezno padaju je domaći zadatak ostavljen kod kuće. Velika većina roditelja će potrčati u školu za djetetom, ali to je jedna od onih “nazovi usluga” koje će im se vratiti kao bumerang – pravo u čelo!

Tog trenutka, dok mu nosite zadatak, bit ćete vlastiti superheroj, ali spriječit ćete ga da nauči lekciju iz neprijatnosti koju bi doživjelo u školi, bez domaćeg, što bi ga podstaklo da ubuduće misli o svojim obavezama i provjeri da li je ponijelo sve što treba. Ako mu ne odnesete domaći, dovest ćete ga u situaciju da razmišlja – kako da mi se ovo više nikad ne dogodi? Iz doživljene neprijatnosti izvući će važnu lekciju.

Lahijeva, koja je majka dva dječaka (Fynn ima 10, a Ben 15 godina), kaže da je teže od učenja samog roditeljstva bilo naučiti da ne bude helikopter roditelj, da izbjegne “prekomjerno roditeljstvo.” I da, to je bio razlog zbog kojeg je odlučila da napiše knjigu.

Bilo je u njenom roditeljstvu situacija kada je jedva odoljela da se ne umješa i pomogne djetetu, kao naprimjer kada je njen sin obećao komšiji da će mu prošetati psa dok je on odsutan. Pas je upiškio i uneredio čitavu kuću, i sin koji je zaboravio na dato obećanje je molio da ona pozove komšiju i izgladi stvar, ali ona je odbila. “Prihvatio si tu odgovornost”, rekla je sinu. Tako da je on morao da prođe kroz sijaset neprijatnosti, izvinjavanje, sređivanje, revanširanje i ponovno zadobijanje povjerenja. Sve te loše posljedice bile su super lekcija iz odgovornosti i održavanja datog obećanja.

Srednja škola je još uvijek savršeno mjesto da dozvolite djeci da padaju, jer padovi još uvijek nisu sa velike visine. Ne boli previše a budu odlična lekcija. Djeca tamo prave gomilu grešaka, idu bez domaćeg, varaju ali i osjećaju pravi ukus posljedica. Tu im nikako ne smijete ”mazati puter na tost” i donositi zaboravljen domaći.

Njena knjiga govori i o tome kako ih motivisati da uče i rade. Djecu je sasvim pogrešno motivisati novcem za dobre ocjene ili ih kažnjavati jer su dobila loše. Te dvije stvari će ih totalno odbiti od želje da uče.

Lahejeva je otkrila nekoliko načina kako da popravite samostalnost i kempetentnost u učenju i podstaknete njihovu glad za znanjem:

1. Prestanite da za njih vadite vrelo kestenje iz vatre.

Omiljena joj je anegdota jednog fudbalskog trenera koji, kada djeca kažu da im mama nije spakovala kopačke, odgovori –“Pa onda tvoja mama neće ni igrati fudbal danas, zar ne?” Zapitajte se da li nešto slično radite i vi za svoju djecu, i ako radite – smjesta prestanite.

2. Nemojte im opsesivno objašnjavati kako se nešto radi

Najbolji način da prestanu da se igraju bilo kojom igračkom je da im kažete da griješe i da se ne igra tako. Isto tako se ubija i volja za učenjem, nemojte im govoriti kako da uče, samo iznesite svoja jasna očekivanja,naprimjer: ”Očekujem da ti je domaći gotov i besprijekoran za sat vremena.” Ali ih upozorite i na jasne posljedice ako ne poslušaju. Nakon toga ih ostavite tih sat vremena da to urade na svoj način.

3. Ohrabite kompetentnost umjesto nezasluženog povjerenja

Umjesto da kažete samo: ”Ti si tako pametan”, kada želite da ih pohvalite ili ohrabrite, recite:” Veoma sam ponosna na tebe što se toliko trudiš oko ovog projekta.” Kada im stalno govorite samo to da su veoma pametni, oni će sjediti i čekati da vide postoji li išta što će nadmašiti njihovu pamet. Ne radeći pritom ništa. A pred iole većim izazovom će ustuknuti plašeći se da ne budu poraženi. Da ne izgube stečenu reputaciju “pametnog”. Umesto toga, kažite im da radom i trudom mogu sve. Ohrabrite ih da se ne plaše izazova.

4. Pomozite im da postižu svoje a ne vaše uspehe

Djeci su potrebni konkretni ciljevi, koji nisu uopćeni, bezoblični i daleki. Umjesto da dijete kaže sebi: imat ću 5 iz matematike na kraju godine!”, ohrabrite ga da ka uspjehu ide malim ali sigurnim koracima. Neka mu cilj bude da svaki dan ima tačan i ispravan domaći. Ili neka sami odrede cilj, ali neki manji, lako ostvariv i realan. Ako ne uspiju da ga ostvare, sjedite i analizirajte zajedno usljed čega je izostao uspjeh. Zapitajte dijete šta treba da uradi samo da bi iduće sedmice ostvarilo svoju zamisao.

5. Pokažite mu primjerom

Roditelji mogu na kraju sedmice svojim primjerom pokazati da o ostvarenim ciljevima treba da se razgovara isto kao i o neostvarenima ili budućim planovima. Neka vide na vašem primjeru značaj planiranja i organizacije. Analiziranje grešaka i prihvatanje odgovornosti za njih, vodi takođe ka ispravljanju istih. Vodi ka uspjehu.

I ne zaboravite da je i roditeljstvo proces koji se uči. I isto tako se da popraviti kada vidite da ne daje vidljive rezultate.

 (Washingtom Post, Prevela: Jasmina Jovanović/detinjarije.com/Hayat.ba)